SKOK VJERE
Mi se možemo probuditi i pokrenuti, tako da se pitamo: "Zašto sam tako bojažljiv? Zašto sam tako krajnje očajan, sad gore, sad dolje? Zašto budućnost izaziva paniku u mojoj duši?"
To se događa jer nismo potpuno predali svoj život, obitelj, zdravlje, posao, dom u vjerne ruke Božje. Nismo učinili skok vjere koji određuje: "Moj Gospodin je istinit i vjeran. Iako sam bezbroj puta podbacio, on me nikada nije iznevjerio. Što god dođe, stavit ću svoj život i budućnost pod njegovu skrb."
Kako to možemo učiniti? Prihvaćajući ovu riječ koju nam je dao: "Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti" (Iz 51,22). U biti kaže: "Ja ne spavam. Ja sam isti Bog koji je razdvojio Crveno more, koji podiže mrtve i koji se brine za tebe. Moj narod ne bi smio živjeti u ropstvu straha."
Opojna čaša se uklanja kad se probudimo na svoju potrebu da prihvatimo Riječ Božju. Kad uzmemo takav stav vjere, suočavamo se s iznenadnim trzajima straha. Ali trebamo se dići protiv tog straha – uhvatiti se za Božja obećanja i biti potpuno uvjereni da je on u stanju sačuvati što smo mu povjerili. Tada više nećemo piti vino očaja.
Činjenica je da što dani postaju mračniji, narod Božji mora više živjeti po takvoj vjeri. Inače kad god paničarimo i bojimo se, Boga činimo lašcem. Kao što je jednom bilo izneseno u priči u Newsweeku, jedna je tinejdžerica snažno očitovala takvu vjeru. Avion koji je letio iz Newarka u Paris uletio je u strašnu turbulenciju i putnike je pogodila panika te su počeli vikati. Usred svega toga, ova šesnaestogodišnjakinja sjedila je zakopčana pojasom na svom sjedištu mirno čitajući Bibliju. Kad su je kasnije pitali kako to da se nije bojala kad su svi oko nje drhtali od straha, odgovorila je: "Moja mi Biblija obećava da će se Bog brinuti za mene. I tako sam samo molila i vjerovala."
To se događa jer nismo potpuno predali svoj život, obitelj, zdravlje, posao, dom u vjerne ruke Božje. Nismo učinili skok vjere koji određuje: "Moj Gospodin je istinit i vjeran. Iako sam bezbroj puta podbacio, on me nikada nije iznevjerio. Što god dođe, stavit ću svoj život i budućnost pod njegovu skrb."
Kako to možemo učiniti? Prihvaćajući ovu riječ koju nam je dao: "Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti" (Iz 51,22). U biti kaže: "Ja ne spavam. Ja sam isti Bog koji je razdvojio Crveno more, koji podiže mrtve i koji se brine za tebe. Moj narod ne bi smio živjeti u ropstvu straha."
Opojna čaša se uklanja kad se probudimo na svoju potrebu da prihvatimo Riječ Božju. Kad uzmemo takav stav vjere, suočavamo se s iznenadnim trzajima straha. Ali trebamo se dići protiv tog straha – uhvatiti se za Božja obećanja i biti potpuno uvjereni da je on u stanju sačuvati što smo mu povjerili. Tada više nećemo piti vino očaja.
Činjenica je da što dani postaju mračniji, narod Božji mora više živjeti po takvoj vjeri. Inače kad god paničarimo i bojimo se, Boga činimo lašcem. Kao što je jednom bilo izneseno u priči u Newsweeku, jedna je tinejdžerica snažno očitovala takvu vjeru. Avion koji je letio iz Newarka u Paris uletio je u strašnu turbulenciju i putnike je pogodila panika te su počeli vikati. Usred svega toga, ova šesnaestogodišnjakinja sjedila je zakopčana pojasom na svom sjedištu mirno čitajući Bibliju. Kad su je kasnije pitali kako to da se nije bojala kad su svi oko nje drhtali od straha, odgovorila je: "Moja mi Biblija obećava da će se Bog brinuti za mene. I tako sam samo molila i vjerovala."