SVJEDOČANSTVO PENTEKOSTA
Većina propovijedi na Pentekost usredotočena je na znake i čuda koja su izvršili apostoli. Ili naglašavaju da je u jednom danu bilo spašeno tri tisuće ljudi, ili pojavu ognjenih jezika. Ali ne čujemo o jednom događaju koji je postao najveće čudo od svih – i poslao mnoge natrag u njihove nacije sa živim, nepogrešivim dojmom o tome tko je Isus.
Čuli ste za znake i čuda. Želim vam nešto reći o toj priči "čuda znakova". Širom Jeruzalema i u okolnom području pred kućama su se preko noći pojavili znakovi "Na prodaju". Pismo kaže: " Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi … Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama" (Dj 2,44-45; 4,34-35).
Možete li zamisliti taj prizor u Jeruzalemu? Mnoštvo kuća, gradilišta i obradivog zemljišta iznenada se prodavalo. Prodavale su se i stvari iz kuća: namještaj, odjeća, pribor, lonci i tave, umjetnička djela. Na ulicama, tržnicama i svim gradskim vratima vjerojatno je bilo stotinu znakova "Roba za prodaju". To je morala biti najveća kućna rasprodaja u jeruzalemskoj povijesti.
Nema dokaza u Pismu da su se prodavali domovi koji su vlasnicima bili osnovno prebivalište. Niti nema spomena o životu u komuni. Kad bi to bilo tako, to bi stavilo nepodnošljivo breme na crkvu. Riječ Božja jasno im je zapovijedala da se brinu za svoje obitelji i djecu. Ti vjernici ne bi mogli ispuniti te zapovjedi da nisu imali svoje vlastite domove. Uz to, čitamo da su odlazili u domove jedni drugih kako bi u zajedništvu "po kućama lomili kruh" (Dj 2,46). Jasno je, ti su ljudi još uvijek posjedovali vlastite domove.
Ne, imovina koju su prodavali bile su stvari koje su imali kao višak i nisu im trebale, stvari koje nisu bile bitne za njihovo preživljavanje. U nekim slučajevima, te su stvari vjerojatno gušile vlasnikovo srce. I tako su dobra bila prodana, pretvorena u gotovinu i donirana, kako bi se pomoglo udovicama, siročadi i beskućnicima u crkvi.
To je bilo svjedočanstvo Pentekosta. Svijet je vidio te osnažene vjernike kako ljube jedni druge, prodaju svoja dobra i daju potrebitima. I to je točno ono što je Duh Sveti želio od njih. On je želio živo svjedočanstvo svijetu o Božjoj ljubavi. Oni su Kristovo evanđelje navješćivali svojim djelima.
Čuli ste za znake i čuda. Želim vam nešto reći o toj priči "čuda znakova". Širom Jeruzalema i u okolnom području pred kućama su se preko noći pojavili znakovi "Na prodaju". Pismo kaže: " Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi … Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama" (Dj 2,44-45; 4,34-35).
Možete li zamisliti taj prizor u Jeruzalemu? Mnoštvo kuća, gradilišta i obradivog zemljišta iznenada se prodavalo. Prodavale su se i stvari iz kuća: namještaj, odjeća, pribor, lonci i tave, umjetnička djela. Na ulicama, tržnicama i svim gradskim vratima vjerojatno je bilo stotinu znakova "Roba za prodaju". To je morala biti najveća kućna rasprodaja u jeruzalemskoj povijesti.
Nema dokaza u Pismu da su se prodavali domovi koji su vlasnicima bili osnovno prebivalište. Niti nema spomena o životu u komuni. Kad bi to bilo tako, to bi stavilo nepodnošljivo breme na crkvu. Riječ Božja jasno im je zapovijedala da se brinu za svoje obitelji i djecu. Ti vjernici ne bi mogli ispuniti te zapovjedi da nisu imali svoje vlastite domove. Uz to, čitamo da su odlazili u domove jedni drugih kako bi u zajedništvu "po kućama lomili kruh" (Dj 2,46). Jasno je, ti su ljudi još uvijek posjedovali vlastite domove.
Ne, imovina koju su prodavali bile su stvari koje su imali kao višak i nisu im trebale, stvari koje nisu bile bitne za njihovo preživljavanje. U nekim slučajevima, te su stvari vjerojatno gušile vlasnikovo srce. I tako su dobra bila prodana, pretvorena u gotovinu i donirana, kako bi se pomoglo udovicama, siročadi i beskućnicima u crkvi.
To je bilo svjedočanstvo Pentekosta. Svijet je vidio te osnažene vjernike kako ljube jedni druge, prodaju svoja dobra i daju potrebitima. I to je točno ono što je Duh Sveti želio od njih. On je želio živo svjedočanstvo svijetu o Božjoj ljubavi. Oni su Kristovo evanđelje navješćivali svojim djelima.