PRIHVAĆANJE NJEGOVA MILOSRĐA
Isus je dao usporedbu u Mateju 18,23-25 kako bi nam pokazao primjer pouzdanog, nadarenog slugu kome je iznenada otkriveno da je najveći od svih dužnika. Ovdje je netko tko je nezaslužan, pun pogrešnih motiva, ne vrijedan ikakva suosjećanja. Međutim, njegov gospodar mu slobodno oprašta – upravo kao Isus vama i meni.
Dopustite mi ovdje reći kratku riječ o obraćenju. Ta misao je često definirana kao "zaokret". Ona govori o zaokretu od 180 stupnjeva s ranijih putova. Isto tako, za obraćenje se kaže da mora biti popraćeno svetom žalošću.
Međutim, još jednom Novi zavjet uzima starozavjetni koncept i ide malo dalje. Obraćenje je daleko više nego samo zaokret od grijeha tijela – daleko više od žaljenja nad prošlošću i tugovanja zbog žalošćenja Gospodina. Prema Isusovoj usporedbi, obraćenje znači odbaciti bolesno razmišljanje koje nam dopušta vjerovati da nekako sami možemo ispraviti naše grijehe.
Ova bolest dotiče milijune vjernika. Kad god takvi kršćani padnu u grijeh, misle: "Mogu ispraviti stvari s Gospodinom. Donijet ću mu moje iskrene suze, iskreniju molitvu, više čitanja Biblije. Odlučan sam srediti stvari s njim." Ali to nije moguće. Takvo razmišljanje vodi do jednog mjesta: beznadnog očaja. Takvi ljudi zauvijek se bore i uvijek padaju te na kraju završavaju prihvaćajući lažan mir. Oni jure za lažnom svetošću svoga vlastitog rada, uvjeravajući se u laž.
Recite mi, što vas je spasilo? Jesu li to bile vaše suze i iskreno preklinjanje? Vaša duboka žalost jer ste žalostili Boga? Vaša iskrena odluka da se okrenete od grijeha? Ne, ništa od toga. Spasila vas je jedino milost. I poput sluge u ovoj usporedbi, niste je zaslužili. Zapravo, ni sada je niste vrijedni, bez obzira kako sveto živite.
Ovdje je jednostavna formula za pravo obraćenje: "Jednom za svagda moram odbaciti svaku misao da bih se ikada mogao odužiti Gospodinu. Nikada ne mogu izraditi svoj put u njegovu milost. Zbog toga, nikakav trud ili dobro djelo s moje strane ne mogu izbrisati moj grijeh. Jednostavno moram prihvatiti njegovo milosrđe. To je jedini put do spasenja i slobode."
Dopustite mi ovdje reći kratku riječ o obraćenju. Ta misao je često definirana kao "zaokret". Ona govori o zaokretu od 180 stupnjeva s ranijih putova. Isto tako, za obraćenje se kaže da mora biti popraćeno svetom žalošću.
Međutim, još jednom Novi zavjet uzima starozavjetni koncept i ide malo dalje. Obraćenje je daleko više nego samo zaokret od grijeha tijela – daleko više od žaljenja nad prošlošću i tugovanja zbog žalošćenja Gospodina. Prema Isusovoj usporedbi, obraćenje znači odbaciti bolesno razmišljanje koje nam dopušta vjerovati da nekako sami možemo ispraviti naše grijehe.
Ova bolest dotiče milijune vjernika. Kad god takvi kršćani padnu u grijeh, misle: "Mogu ispraviti stvari s Gospodinom. Donijet ću mu moje iskrene suze, iskreniju molitvu, više čitanja Biblije. Odlučan sam srediti stvari s njim." Ali to nije moguće. Takvo razmišljanje vodi do jednog mjesta: beznadnog očaja. Takvi ljudi zauvijek se bore i uvijek padaju te na kraju završavaju prihvaćajući lažan mir. Oni jure za lažnom svetošću svoga vlastitog rada, uvjeravajući se u laž.
Recite mi, što vas je spasilo? Jesu li to bile vaše suze i iskreno preklinjanje? Vaša duboka žalost jer ste žalostili Boga? Vaša iskrena odluka da se okrenete od grijeha? Ne, ništa od toga. Spasila vas je jedino milost. I poput sluge u ovoj usporedbi, niste je zaslužili. Zapravo, ni sada je niste vrijedni, bez obzira kako sveto živite.
Ovdje je jednostavna formula za pravo obraćenje: "Jednom za svagda moram odbaciti svaku misao da bih se ikada mogao odužiti Gospodinu. Nikada ne mogu izraditi svoj put u njegovu milost. Zbog toga, nikakav trud ili dobro djelo s moje strane ne mogu izbrisati moj grijeh. Jednostavno moram prihvatiti njegovo milosrđe. To je jedini put do spasenja i slobode."