UŽIVAJUĆI MIR I RADOST U GOSPODINU
"Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,5-8).
Jeremija nas ovdje upoznaje s dva nepromijenjena zakona duhovnog života: jedan vodi k životu i nadi, a drugi k smrti i beznađu. To su ključevi razumijevanja zašto neki kršćani uživanju neprestani mir i radost u Gospodinu, dok drugi tapkaju u očaju i beznađu.
Kako možete znati da se radije uzdate u čovjeka nego u Boga? Ako se slomite kad vas netko razočara ili ako postupci drugih utječu na vaš hod s Bogom, onda znate da se oslanjate o ruku tijela!
Ako stavljate svoje pouzdanje u čovjeka, zajamčeno vam je da ćete ostati povrijeđeni jer u nekoj točki netko će vas poniziti i duboko razočarati. "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" (Jer 17,9).
Mnoge povrede i beznađa koje doživljavate rezultat su razočaranja koje ste doživjeli od nekoga kome ste vjerovali. Jedna žena može reći: "Ako bi se samo moj muž mogao promijeniti, bila bih sretna! Doista me duboko povrijedio. Zanemaruje me i čak ni ne pokušava razumjeti me. Ubija moju ljubav."
Vaš problem nije problem s mužem, nego problem s Bogom. Jeremija kaže da ste poput drača u pustinji – ne vidite kad dobro dolazi, nego radije nastanjujete osušena mjesta u pustinji. To znači da ste odrezani od svoga pravog snabdijevanja srećom i nadom. Zanemarujete Gospodina i ne crpite od njega živu vodu. Postali ste poput mrtvog, suhog drača – besplodni i jalovi!
Ne uzdajte se ni u koga i ni u što drugo osim u Boga da vam da vašu sreću i nadu. Ono što mislite da će riješiti vaš problem može učiniti da ćete se osjećati samo još gore.
Jeremija nas ovdje upoznaje s dva nepromijenjena zakona duhovnog života: jedan vodi k životu i nadi, a drugi k smrti i beznađu. To su ključevi razumijevanja zašto neki kršćani uživanju neprestani mir i radost u Gospodinu, dok drugi tapkaju u očaju i beznađu.
Kako možete znati da se radije uzdate u čovjeka nego u Boga? Ako se slomite kad vas netko razočara ili ako postupci drugih utječu na vaš hod s Bogom, onda znate da se oslanjate o ruku tijela!
Ako stavljate svoje pouzdanje u čovjeka, zajamčeno vam je da ćete ostati povrijeđeni jer u nekoj točki netko će vas poniziti i duboko razočarati. "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" (Jer 17,9).
Mnoge povrede i beznađa koje doživljavate rezultat su razočaranja koje ste doživjeli od nekoga kome ste vjerovali. Jedna žena može reći: "Ako bi se samo moj muž mogao promijeniti, bila bih sretna! Doista me duboko povrijedio. Zanemaruje me i čak ni ne pokušava razumjeti me. Ubija moju ljubav."
Vaš problem nije problem s mužem, nego problem s Bogom. Jeremija kaže da ste poput drača u pustinji – ne vidite kad dobro dolazi, nego radije nastanjujete osušena mjesta u pustinji. To znači da ste odrezani od svoga pravog snabdijevanja srećom i nadom. Zanemarujete Gospodina i ne crpite od njega živu vodu. Postali ste poput mrtvog, suhog drača – besplodni i jalovi!
Ne uzdajte se ni u koga i ni u što drugo osim u Boga da vam da vašu sreću i nadu. Ono što mislite da će riješiti vaš problem može učiniti da ćete se osjećati samo još gore.