ŠTO JE CRVENJENJE DUHA SVETOG?
"… jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice … Nek se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati – govori Jahve" (Jer 6,13.15).
Prorok Jeremija vidio je da na narod Božji dolazi užasno stanje. Da bi sakrili svoje grijehe, počeli su živjeti iza fasade površnog mira i sigurnosti. Pohlepa i gramzljivost tako su svladali njihova srca da su maskirali svoje povrede lažnom slomljenošću. Njihovi životi postali su površni – površne suze, površno pokajanje, pa čak i površno iscjeljenje.
Narod Božji izgubio je smisao za sram i žalost radi grijeha – grijeha u društvu i grijeha u njihovim vlastitim životima. Više nisu osjećali Božju mržnju za grješnost. Grijeh je postao "samo još jedna od onih stvari".
Jeremija je vikao: "Stide li se kad griješe? Ne! Uopće ih nije stid, a niti se mogu crvenjeti!"
Crvenjenje Duha Svetog nisu samo crveni obrazi zbog čednosti. To je osjećaj povrijeđenosti, stida, uništenja, žalosti što su ime i čistoća Isusa našega Gospodina pogaženi, što je njegov ugled umrljan.
Narod Božji sjedio je pod porukom oštre istine, ali okrenuli su se od nje. Pobunili su se protiv nje! "Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate" (Jer 5,3). Činili su preljub bučno se veseleći s bludnicama i žudeći za ženama svojih bližnjih. U 11. retku istog poglavlja Jeremija naziva to podlom izdajom Gospodina!
Usprkos svih Jeremijinih proročkih upozorenja, ti ljudi išli su veselo svojim putem, govoreći: "Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača" (r. 12). "Sud nije Božja poruka za nas", govorili su.
Bog je upozorio svoj narod da paze na upute riječi koja im je bila iznijeta ili će ih napustiti. "Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati" (Jer 6,8). I ponovno je rekao: "Govorim jasno! Upozoravam! Ali tko sluša?"
Prorok Jeremija vidio je da na narod Božji dolazi užasno stanje. Da bi sakrili svoje grijehe, počeli su živjeti iza fasade površnog mira i sigurnosti. Pohlepa i gramzljivost tako su svladali njihova srca da su maskirali svoje povrede lažnom slomljenošću. Njihovi životi postali su površni – površne suze, površno pokajanje, pa čak i površno iscjeljenje.
Narod Božji izgubio je smisao za sram i žalost radi grijeha – grijeha u društvu i grijeha u njihovim vlastitim životima. Više nisu osjećali Božju mržnju za grješnost. Grijeh je postao "samo još jedna od onih stvari".
Jeremija je vikao: "Stide li se kad griješe? Ne! Uopće ih nije stid, a niti se mogu crvenjeti!"
Crvenjenje Duha Svetog nisu samo crveni obrazi zbog čednosti. To je osjećaj povrijeđenosti, stida, uništenja, žalosti što su ime i čistoća Isusa našega Gospodina pogaženi, što je njegov ugled umrljan.
Narod Božji sjedio je pod porukom oštre istine, ali okrenuli su se od nje. Pobunili su se protiv nje! "Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate" (Jer 5,3). Činili su preljub bučno se veseleći s bludnicama i žudeći za ženama svojih bližnjih. U 11. retku istog poglavlja Jeremija naziva to podlom izdajom Gospodina!
Usprkos svih Jeremijinih proročkih upozorenja, ti ljudi išli su veselo svojim putem, govoreći: "Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača" (r. 12). "Sud nije Božja poruka za nas", govorili su.
Bog je upozorio svoj narod da paze na upute riječi koja im je bila iznijeta ili će ih napustiti. "Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati" (Jer 6,8). I ponovno je rekao: "Govorim jasno! Upozoravam! Ali tko sluša?"