MOJSIJE SE POKLONIO
Kad je Mojsije vidio otkrivenje slave Božje – da je dobar, brižan, ljubazan, milostiv, opraštajući – brzo je pao na koljena i poklonio se. "Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se" (Izl 34,8).
Otkrivenje Božje naravi svladalo je tog čovjeka. Vidio je koliko je Bog milosrdan, strpljiv i ustrajan sa svojom djecom, uključujući narod tvrde šije, idolopoklonike i one koji ga žaloste. Ovim otkrivenjem Mojsije je bio potaknut da potrči iz rasjekline stijene, padne na tlo i poklon mu se.
Važno je primijetiti kako se sad prvi put spominje da je Mojsije štovao. Prije tog otkrivenja slave Božje, nalazimo Mojsija kako moli i posreduje, plače i preklinje Boga za Izraela razgovarajući s njim lice u lice. Čujemo ga kako pjeva slavopoje Gospodinu na pobjedničkoj strani Crvenog mora i priziva Gospodina kod gorkih voda Mare. I čujemo ga kako očajnički vapi Bogu kod Refidima, kad je narod bio spreman kamenovati ga jer im nije osigurao vodu. Ali sad prvi put čitamo riječi: "Mojsije se pokloni."
Vjerujem da nam ovaj redak mnogo govori o crkvi danas. On govori da kršćanin može revno moliti bez da ikada stvarno štuje. Da, moguće je biti molitveni borac i posredovati, a još uvijek ne biti i štovatelj Božji. Možete preklinjati za svoju nespašenu djecu, moliti za potrebe čitave crkve, biti svet i krotak u traženju Božjega bremena – a ipak ga nikada uistinu ne štovati.
Ne želim dodavati mnoštvu definicija što znači štovanje. Već postoje mnoge knjige izdane na temu različitih tehnika štovanja (klanjanja). No ukratko, reći ću ovo: Štovanje se ne može naučiti. To je spontan izljev, djelo srca svladano otkrivenjem slave Božje i njegove neopisive ljubavi.
Štovanje ili klanjanje je odgovor zahvalnosti. Ono prepoznaje da bismo davno bili uništeni našim grijehom, izvrgnuti potpunom gnjevu Božjem za sve naše pogreške i neuspjehe, ali umjesto toga Bog je došao k nama sa snažnim otkrivenjem: "Još uvijek te ljubim!"
U toj točki, Mojsije više nije preklinjao za grešni Izrael niti je tražio Gospodina za vodstvo. Niti je vapio za čudom izbavljenja, ili za silom, ili za mudrošću. Sad se divio otkrivenju slave Božje!
Otkrivenje Božje naravi svladalo je tog čovjeka. Vidio je koliko je Bog milosrdan, strpljiv i ustrajan sa svojom djecom, uključujući narod tvrde šije, idolopoklonike i one koji ga žaloste. Ovim otkrivenjem Mojsije je bio potaknut da potrči iz rasjekline stijene, padne na tlo i poklon mu se.
Važno je primijetiti kako se sad prvi put spominje da je Mojsije štovao. Prije tog otkrivenja slave Božje, nalazimo Mojsija kako moli i posreduje, plače i preklinje Boga za Izraela razgovarajući s njim lice u lice. Čujemo ga kako pjeva slavopoje Gospodinu na pobjedničkoj strani Crvenog mora i priziva Gospodina kod gorkih voda Mare. I čujemo ga kako očajnički vapi Bogu kod Refidima, kad je narod bio spreman kamenovati ga jer im nije osigurao vodu. Ali sad prvi put čitamo riječi: "Mojsije se pokloni."
Vjerujem da nam ovaj redak mnogo govori o crkvi danas. On govori da kršćanin može revno moliti bez da ikada stvarno štuje. Da, moguće je biti molitveni borac i posredovati, a još uvijek ne biti i štovatelj Božji. Možete preklinjati za svoju nespašenu djecu, moliti za potrebe čitave crkve, biti svet i krotak u traženju Božjega bremena – a ipak ga nikada uistinu ne štovati.
Ne želim dodavati mnoštvu definicija što znači štovanje. Već postoje mnoge knjige izdane na temu različitih tehnika štovanja (klanjanja). No ukratko, reći ću ovo: Štovanje se ne može naučiti. To je spontan izljev, djelo srca svladano otkrivenjem slave Božje i njegove neopisive ljubavi.
Štovanje ili klanjanje je odgovor zahvalnosti. Ono prepoznaje da bismo davno bili uništeni našim grijehom, izvrgnuti potpunom gnjevu Božjem za sve naše pogreške i neuspjehe, ali umjesto toga Bog je došao k nama sa snažnim otkrivenjem: "Još uvijek te ljubim!"
U toj točki, Mojsije više nije preklinjao za grešni Izrael niti je tražio Gospodina za vodstvo. Niti je vapio za čudom izbavljenja, ili za silom, ili za mudrošću. Sad se divio otkrivenju slave Božje!