IZVOR NAŠEG ŠTOVANJA
Mojsije je mogao štovati iako nije bio pun nade za Izraela. Znao je da je narod sklon otpadništvu – da kriju zlatne idole koje su iznijeli iz Egipta. Iako je nagovorio Boga da ih poštedi nakon štovanja zlatnog teleta, sad je vjerojatno mislio: "Koliko će Bog još mirno podnositi njihovu tajnu požudu i mrmljanje? Kad će njegova strpljivost doći kraju?"
Ovdje bi se moglo činiti da je Mojsijevo zagovaranje za Izraela bilo suosjećajnije od Božjega osjećaja za taj narod. Ali istina je zapravo da Bog nije imao namjeru uništiti taj narod. On je na umu već imao sva svoja obećanja za njih.
Ne, ovo je bio "test milosrđa" za Mojsija. Gospodin je pitao svoga slugu: "Kako ćeš me predstavljati mom narodu? Kao osvetoljubivog Boga koji je jedino pun suda? Ne, ja sam milosrdan, strpljiv, uvijek spreman oprostiti mom narodu."
To je bilo otkrivenje! I to je zadovoljilo Mojsijevo srce. Uistinu, dok je još uvijek štovao i klanjao se, počeo je prisvajati slavu Božju koju mu je Bog otkrio: "Božje milosrđe pratit će nas do kraja! On je strpljiv i oprostit će nam. Kakva je to slava! Kakva utjeha i kakva nada!"
Odmah je počeo moliti: "Onda reče: 'Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu" (Izl 34,9).
Ovaj odlomak nepogrešivo dokazuje da je otkrivenje slave Božje sastavni dio štovanja!
Otkrivenje slave Božje trebalo bi biti izvor svega našeg štovanja. Trebali bismo redovno zahtijevati njegovu slavu, svjedočeći: "Gospodine, znam da si svet i pravedan i da nećeš žmirkati na grijeh. Ali vidio sam i tvoju slavu i znam da nisi tu kako bi me uništio.
Ne osuđuješ me u mojim borbama. Naprotiv, pokazuješ mi koliko si dobar i strpljiv prema meni. Znam da zaslužujem odbacivanje. Tako često podbacim da bih trebao biti potpuno odbačen. Ali otkrio si mi da si milosrdan, milostiv i suosjećajan!"
Ovdje bi se moglo činiti da je Mojsijevo zagovaranje za Izraela bilo suosjećajnije od Božjega osjećaja za taj narod. Ali istina je zapravo da Bog nije imao namjeru uništiti taj narod. On je na umu već imao sva svoja obećanja za njih.
Ne, ovo je bio "test milosrđa" za Mojsija. Gospodin je pitao svoga slugu: "Kako ćeš me predstavljati mom narodu? Kao osvetoljubivog Boga koji je jedino pun suda? Ne, ja sam milosrdan, strpljiv, uvijek spreman oprostiti mom narodu."
To je bilo otkrivenje! I to je zadovoljilo Mojsijevo srce. Uistinu, dok je još uvijek štovao i klanjao se, počeo je prisvajati slavu Božju koju mu je Bog otkrio: "Božje milosrđe pratit će nas do kraja! On je strpljiv i oprostit će nam. Kakva je to slava! Kakva utjeha i kakva nada!"
Odmah je počeo moliti: "Onda reče: 'Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu" (Izl 34,9).
Ovaj odlomak nepogrešivo dokazuje da je otkrivenje slave Božje sastavni dio štovanja!
Otkrivenje slave Božje trebalo bi biti izvor svega našeg štovanja. Trebali bismo redovno zahtijevati njegovu slavu, svjedočeći: "Gospodine, znam da si svet i pravedan i da nećeš žmirkati na grijeh. Ali vidio sam i tvoju slavu i znam da nisi tu kako bi me uništio.
Ne osuđuješ me u mojim borbama. Naprotiv, pokazuješ mi koliko si dobar i strpljiv prema meni. Znam da zaslužujem odbacivanje. Tako često podbacim da bih trebao biti potpuno odbačen. Ali otkrio si mi da si milosrdan, milostiv i suosjećajan!"