petak, kolovoza 05, 2011

JOSIPOVA NAJVEĆA KUŠNJA BILA JE RIJEČ BOŽJA!

"Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan … dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ kušaše" (Ps 105,17.19). Josip je bio testiran i kušan na mnogo način, ali njegova najveća kušnja bila je riječ koju je primio!

Promotrimo sve što je Josip podnio: sa samo sedamnaest godina s njega je bila svučena njegova haljina i bio je bačen u jamu da umre od gladi. Njegova bešćutna braća smijala su se iz njegovih molbi da mu budu milostivi i prodali su ga jišmaelskim trgovcima koji su ga karavanom odveli na egipatsku tržnicu robova i prodali ga kao običnog roba.

Međutim, Josipova najveća kušnja nije bila odbacivanje njegove braće pa ni ljudsko poniženje što je postao rob ili što je bio bačen u tamnicu. Ne, ono što je zbunjivalo i kušalo Josipov duh bila je jasna riječ koju je čuo od Boga!

Bog je Josipu kroz snove otkrio da će dobiti veliku vlast koju će upotrijebiti za slavu Božju. Njegova će se braća klanjati pred njim i on će biti veliki spasitelj mnogih.

Ne vjerujem da je išta od toga bio njegov egoizam. Njegovo je srce bilo tako na Bogu da mu je ta riječ davala ponizan osjećaj sudbine: "Gospodine, ti si stavio svoju ruku na mene da sudjelujem u tvome velikom, vječnom planu." Josip je već bio blagoslovljen znajući da će odigrati važnu ulogu u ostvarivanju volje Božje. Ali prilike u Josipovu životu bile su upravo suprotne od onoga što mu je Bog stavio u srce. Bio je sluga – morao se sagnuti! Kako bi mogao vjerovati da će jednoga dana izbaviti mnoge kad je sam bio rob? Sigurno je mislio: "Ovo nema smisla. Kako bi Bog mogao odrediti moje korake u zatvor, u zaborav? Bog je rekao da ću biti blagoslovljen, ali nije mi rekao da će se ovo dogoditi!"

Deset je godina Josip vjerno služio u Potifarovoj kući, a na kraju je zbog laži bio pogrešno osuđen. Njegova pobjeda nad iskušenjem s Potifarovom ženom bacila ga je u zatvor. Tijekom tog vremena morao je razmišljati o ovim strašnim pitanjima: "Jesam li čuo ispravno? Je li mi one snove donio moj ponos? Jesu li moja braća mogla biti u pravu? Možda mi se sve te stvari događaju kao stegovna mjera zbog neke sebične želje."

Ljubljeni, bila su vremena kad je Bog meni pokazivao stvari koje je htio za mene – službu, korisnost – međutim, sve okolnosti bile su suprotne toj riječi. U takva vremena sam mislio: "O, Bože, nisi mi to ti mogao govoriti, to je moralo biti moje tijelo." Bio sam kušan riječju Božjom za mene, ali Bog nam je dao obećanja i možemo se uzdati u njih, u sve njih.