JOSIP JE ODGOVORIO NA POZIV DUHA

Duh Božji uvijek je pozivao čovječanstvo k sebi – k svetosti, čistoći srca, odvojenom životu –i u svakoj generaciji na taj poziv odgovorio je ostatak. Josip je odgovorio na poziv Božji u vrlo ranoj dobi. Njegovih desetoro braće primili su isti poziv da se predaju i hodaju pravedno, ali oni su izabrali ostati u svijetu.

Barem u dvije prilike svi su Jakovljevi sinovi primili isti jasan poziv Duha. Prvi put to je bilo kad je Jakov sagradio oltar Bogu Izraelovu (Post 33,18-20). Jakov je pozvao svoje sinove k oltaru da štuju zajedno s njim, da kleknu pred Gospodinom i slijede ga, ali umjesto toga, Josipova braća okrenuli su se k osveti i krvoproliću.

Drugi put Bog je jasno uputio poziv toj desetorici u Betelu. Jakov je znao da su njegovi sinovi vezani idolopoklonstvom i da odbacuju poziv Božji da budu sveti i pravedni, i tako ih je upozorio: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite. Idemo gore u Betel, ondje ću načiniti žrtvenik Bogu" (Post 35,2-3).

Ovo je jedan od najjasniji poziva u čitavoj Riječi Božjoj. Izraz "preobući se" na hebrejskom znači moralno i duhovno čišćenje uma i srca. Izvana, Jakovljevi sinovi su se predali: "Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile u njihovim ušima" (Post 35,4). Ali njihovo pokajanje bilo je samo na površini – nikada nisu imali stvarnu promjenu srca. Vratili su se ravno natrag u pobunu, mržnju, zavist i borbu.

Josip je bio drukčiji od svoje braće; njegovo pokajanje bilo je iz srca. Odgovorio je na poziv Duha i naumio je potpuno slijediti Gospodina. Usred pokvarenog, zlog okruženja, Josip je sačuvao čiste ruke i čisto srce.

Otac je Josipa slao u polje da pomogne svojoj braći koja su se brinula za obiteljsko stado. Ali on se silno ražalostio jer su njegova braća govorila i živjela kao pogani! Njegovo čisto srce bilo je slomljeno od pokvarenosti u vlastitoj obitelji.

"Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima" (Post 37,2). Rasteretio je svoje srce ocu: "Oče, ne bi vjerovao kako žive. Govore protiv Boga. Žaloste ga."

Jedno od obilježja Josipova društva je da se oni žaloste nad grijehom! Oni su ostavili sve idole i ljube Isusa, i njihova srca gore od njegove svetosti. Oni vide grijeh u zemlji, ali najviše su ožalošćeni grijehom u crkvi. Iz svojih duša vape: "O, Oče, vidi što se događa među tvojom djecom!" Ni vi, ako ste dio tog društva posljednjeg vremena, ne možete previdjeti grijeh. Naprotiv, nešto se mora dići u vama što kaže: "O, Bože, ne mogu podnijeti što čine tvome imenu!" I počinjete moliti – ne protiv ljudi, nego protiv upada demonskih sila u Crkvu Isusa Krista.