ponedjeljak, kolovoza 15, 2011

GOZBA

"Uveo me u kuću gozbe i pokrio me zastavom ljubavi" (Pnp 2,4). U usporedbi o izgubljenom sinu očeva radost nije mogla biti potpuna dok sa svojim sinom nije sjedio u dvorani gozbe. Morao je uvjeriti sina da mu je oprošteno i da je njegov grijeh zbrisan. Morali su sjediti za stolom – gosteći se na janjetu!

Kad biste u tom trenutku pogledali kroz prozor, vidjeli biste ovog mladića da je upravo ušao u pravo otkrivenje ljubavi Božje – plesao je; tu je bila glazba i on se smijao i veselio. Njegov otac radovao se nad njim i smiješio mu se (Lk 15,25).

Nije bio pod oblakom straha. Nije slušao stare laži neprijatelja: "Vratit ćeš se ravno natrag u svinjac! Nisi dostojan takve ljubavi …" Ne, prihvatio je očevo oproštenje i poslušao je njegovu riječ da uđe i uzme sve što mu je potrebno.

Čuo je šapat svoga oca njemu i starijem bratu: "Sve što imam je vaše. Nema potrebe da gladujete. Nikada ne morate biti osamljeni, siromašni, odrezani od mog skladišta" (Lk 15,31).

Ljubljeni, tu je punina ljubavi Božje, samo njezino srce! To znači da nas Bog u naša najmračnija vremena ne grli samo i ne vraća samo natrag, nego nam i kaže: "Dovedite najugojenije tele te jedimo i veselimo se! U mojoj kući obilna je gozba za mog ljubljenog" (vidi Lk 15,22-24).

Danas imamo čak i bolje obećanje: "… (da) upoznat(e) ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti …" (Ef 3,19-20).

Evo obećanja ljubavi Božje za nas: "Nudim ti bezgraničnu, obilnu puninu – sredstvo za svaku krizu, radost kroz čitav tvoj život. Možeš poći u skladište i zahtijevati sve to!"