ponedjeljak, kolovoza 23, 2010

SAVRŠENO SE SRCE POUZDAJE

Psalmist piše: "U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu" (Ps 22,5-6).

Hebrejska korijenska riječ za uzdati se ukazuje na "odbacivanje od provalije". To znači biti poput djeteta koje se popelo na krovnu gredu i ne može sići. Ono čuje oca kako viče: "Skači!" te se baca u očeve ruke. Jeste li upravo sada na takvom mjestu? Jeste li na rubu, bez ikakve druge mogućnosti nego da se bacite u Isusove ruke? Prepustili ste se svojoj situaciji, ali to nije pouzdanje; to nije ništa drugo nego fatalizam, prepuštanje sudbini. Pouzdanje je potpuno drukčije od pasivnog prepuštanja. Ono je aktivno vjerovanje!

Dok žarko gladujemo za Isusom, otkrivamo da je naše pouzdanje u njega opravdano. U nekoj točki svoga života možda smo mislili da se ne možemo pouzdavati u njega jer on ustvari nema nadzor nad svime i da moramo sami biti odgovorni. Ali što se bliže primičemo k njemu i bolje ga upoznajemo, to se mijenja. To znači da mu ne dolazimo samo po pomoć kad smo na kraju snage, nego počinjemo tako prisno hodati s njim da ga čujemo kako nas unaprijed upozorava na kušnju.

Srce koje se pouzdaje uvijek kaže: "Svi moji koraci određeni su od Gospodina. On je moj dobar Otac. On dopušta moja trapljenja, kušnje i nevolje, ali nikada više nego što ih mogu nositi. On uvijek stvara put bijega. On ima vječni plan i naum za mene. Izbrojio je svaku vlas na mojoj glavi i oblikovao me dok sam još bio u utrobi majke. On zna kad sjedim, stojim ili ležim, jer sam zjenica njegova oka. On je Gospodin – ne samo nada mnom, već nad svakim događajem i nad svakom situacijom koja se tiče mene."

Savršeno srce je i slomljeno srce!

Psalmist David rekao je: "Blizu je Gospodin onima koji su slomljena srca i spasava one koji su duha skrušena" (Ps 34,19).

Slomljenost znači više od žalosti i plakanja, više od skrušenosti duha, više od poniznosti. Istinska slomljenost otpušta u srcu najveću silu koju Bog može povjeriti čovječanstvu – veću od sile koja podiže mrtve ili ozdravlja bolesne. Kad smo uistinu slomljeni pred Bogom, primamo silu koja popravlja ruševine, silu koja donosi posebnu vrstu slave i časti našem Gospodinu.

Vidite, slomljenost je u vezi sa zidovima – srušenim zidovima koji se raspadaju. David je usporedio srušene jeruzalemske zidove sa slomljenošću i skrušenošću Božjega naroda. "Žrtve su Bogu duh slomljen; srce slomljeno i skrhano … U dobroti svojoj čini dobro Sionu: sagradi zidine jeruzalemske. Tada će ti biti mile žrtve pravedne…" (Ps 51,17-19).

I Nehemija je bio čovjek slomljena srca. Njegov primjer u vezi je s tim srušenim jeruzalemskim zidinama (vidi Neh 2,12-15). U mraku noći, Nehemija je "razgledao zid". Ovdje je upotrijebljena hebrejska riječ šabar . To je ista riječ upotrijebljena u Psalmu 51,17 za "slomljeno srce". U najcjelovitijem hebrejskom značenju, Nehemijino je srce bilo slomljeno na dva načina. Prvo, bilo je slomljeno od patnje zbog ruševina i drugo, zbog nade u ponovnu njihovu izgradnju.

Istinski slomljeno srce je srce koje vidi crkvu i obitelji u ruševini i osjeća Gospodnju patnju. Takvo srce tuguje nad sramotom bačenom na Gospodnje ime. Ono gleda i duboko u sebe te vidi, kao David, svoju vlastitu sramotu i promašaj. Ali tu je i drugi važan element ove slomljenosti, a to je nada. Istinski slomljeno srce čuje Boga: "Ja ću iscijeliti, obnoviti i sagraditi. Riješi se otpadaka i baci se na posao popravljanja proboja i pukotina!"