petak, kolovoza 20, 2010

HODANJE S BOGOM

"Henok je hodio s Bogom" (Post 5,24). Izvorno hebrejsko značenje za "hodati" podrazumijeva da je Enok hodao gore i dolje, ulazio i izlazio, dolazio i odlazio, rukom u ruci s Bogom, neprestano razgovarajući s njim i se sve više primičući k njemu. Henok je živio 365 godina ili "godinu" godina. U njemu vidimo novu vrstu vjernika. Jer on je kao odrastao čovjek 365 dana sve godine hodao rukom u ruci s Gospodinom. Gospodin je bio sam njegov život tako da na kraju svoga života nije vidio smrti (vidi Heb 11,5).

Poput Henoka koji je bio prenesen iz života, oni koji prisno hodaju s Bogom preneseni su iz sotonina dosega – izvađeni su iz njegova kraljevstva tame i premješteni u Kristovo kraljevstvo svjetla: "On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13).

Usred pokvarenog društva, Henok je naučio ugodno hodati pred Bogom. On je bio jedan običan čovjek, s istim problemima i bremenima koje i mi nosimo; nije bio pustinjak skriven u nekoj pustinjskoj spilji. U njegovom su životu bili žena, djeca, obveze i odgovornosti. I nije krio da je svet.

"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz Poslanice Hebrejima znamo da ovaj redak govori da je bio prenesen; činjenica je da nije okusio smrt. Ali to znači i nešto dublje. Izraz "iščeznuti" kao što je upotrijebljen u Postanku 5, isto tako znači da "on nije bio od ovoga svijeta". U svom duhu i osjećajima, Henok nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Dok je hodao s Gospodinom, svakoga je dana sve manje bio vezan za stvari ovdje dolje. Poput Pavla, svakodnevno je umirao ovom zemaljskom životu i u svome je duhu bio odnesen u nebesko područje.

Međutim, dok je hodao na ovoj zemlji, Henok je izvršavao sve svoje odgovornosti. Brinuo se za svoju obitelj; radio je, služio i bio zaposlen. Ali "iščeznu" – nije bio vezan za zemlju. Ništa od onoga što zahtjeva život nije ga moglo zadržati da ne hoda s Bogom.

Poslanica Hebrejima 11,5 jasno kaže: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Čime je to Henok tako ugodio Bogu? Njegovo je hodanje s Bogom stvorilo u njemu onu vjeru koju Bog voli. Ova dva retka ne mogu se odvajati: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6). Ovaj drugi redak često čujemo, ali rijetko u vezi s prvim. Međutim, kroz čitavu Bibliju i kroz povijest svih onih koji su prisno hodali s Bogom vidljivo je da su svi oni postali muškarci i žene duboke vjere. Ako Crkva svakodnevno hoda s Bogom i neprestano je u vezi s njim, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.

Svuda oko Henoka ljudstvo je postajalo sve bezbožnije. Međutim, dok su se ljudi mijenjali u divlje zvijeri, puni požude, otvrdnuli, Henok je sve više postajao kao Onaj s kojim je hodao.

"Vjerom je Henok prenesen." Ovo je nevjerojatna istina, gotovo izvan mogućnosti našega shvaćanja. Sva Henokova vjera bila je usredotočena na jednu veliku želju njegova srca: da bude s Gospodinom. I Bog ga je u odgovoru na njegovu vjeru prenio. On više nije mogao podnijeti stajati iza vela, jednostavno je morao vidjeti Gospodina.

Naš brat Henok nije imao Biblije, pjesmarice, istomišljenika, učitelja, obitavanje Duha Svetoga, razderanog zastora s pristupom u Svetinju nad svetinjama. Ali je poznavao Boga!

"Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6). Kako znamo da je Henok vjerovao da je Bog onaj koji nagrađuje? Jer znamo da je to jedina vjera koja ugađa Bogu – i znamo da mu je Henok ugodio! Bog je onaj koji daje naknadu, koji plaća, koji dobro plaća za vjernost. Kako Gospodin nagrađuje one koji ga traže?

Tri su važne nagrade koje dolaze vjerovanjem Bogu i hodanjem s njim po vjeri:

1. Prva nagrada je Božji nadzor nad našim životima. Čovjek koji zanemaruje Gospodina ispada iz njegova nadzora te dolazi đavao i preuzima ga. Kad bi se samo taj čovjek zaljubio u Isusa, hodao i razgovarao s njim, Bog bi mu brzo pokazao da sotona nema stvarne vlasti nad njim te bi brzo dopustio Kristu da uzme nadzor nad njim.

2. Druga nagrada koja dolazi po vjeri jest "čista svjetlost". Kad hodamo s Gospodinom, nagrađeni smo svjetlošću, vodstvom, oštroumnošću, otkrivenjem – pouzdanom "spoznajom" koju nam daje Bog.

3. Treća nagrada koja dolazi s hodanjem po vjeri je zaštita od svih naših neprijatelja. "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano" (Iz 54,17). U izvornom hebrejskom, ovaj redak se može prevesti kao: "Nikakav plan, nikakav instrument uništenja, nikakva sotonska artiljerija neće te tjerati niti prijeći preko tebe nego će biti obustavljena."