srijeda, kolovoza 25, 2010

SADAŠNJA GENERACIJA NE ZNA NIŠTA O STRPLJIVOM PODNOŠENJU

Podnositi znači "ići dalje usprkos poteškoćama; trpjeti strpljivo bez odustajanja". Ukratko, to znači strpljivo nastaviti dalje i istrpjeti. Ali ova riječ malo znači ovoj sadašnjoj generaciji. Mnogi kršćani danas odustaju – dižu ruke od svojih supružnika, svojih obitelji i svoga Boga.

Petar govori na tu temu: "Ako tko, jer je svjestan Boga (koji ovo traži), trpi nepravedno i strpljivo podnosi patnje, to je (Bogu) ugodno" (1 Pt 2,19). Zatim dodaje: "Kakva je, naime, slava u tome ako ćete krivi strpljivo podnositi udarce? Ali ako ćete strpljivo podnositi trpeći što dobro činite, to je ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednom Sucu; on koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni. Lutali ste, naime kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih" (1 Pt 2,20-25).

Apostol Pavao zapovijeda: "Ti, dakle, podnesi nedaće kao dobar vojnik Isusa Krista" (2 Tim 2,3). Na kraju nam sam Gospodin daje ovo obećanje: "Ali tko ustraje (pretrpi) do konca, bit će spašen" (Mt 24,13).

Pitam vas, što je vaša poteškoća? Je li vam brak u krizi? Ili posao? Jeste li u sukobu s nekim rođakom, šefom ili s prijateljem koji vas je izdao?

Potrebno je da uzmemo nadu. Vidite, upravo kao što Pavlovo trpljenje nikada nije prestalo, nije ni njegovo otkrivenje, zrelost, duboka vjera, postignuti mir. Rekao je: "Ako želim biti duhovan čovjek, ako uistinu želim ugađati Gospodinu, onda se ne mogu boriti protiv svojih prilika. Ići ću dalje i nikada neću odustati. Ništa na zemlji ne može mi dati ono što svakodnevno u svojoj kušnji dobivam od Duha Božjega. On me čini duhovnim čovjekom."

Pavlov je život "odisao" Kristovim Duhom. A tako je i sa svakim istinskim duhovnim čovjekom. Duh Sveti šalje iz nutarnjeg bića tog čovjeka nebeski povjetarac Božji. Taj čovjek nije oboren, ne mrmlja i ne prigovara u vezi sa svojom sudbinom. Možda ide kroz najveću kušnju svoga života, ali još se uvijek smiješi jer zna da Bog radi u njemu otkrivajući mu svoju vječnu slavu.