četvrtak, kolovoza 26, 2010

S BOJNOG POLJA VJERE

Kad je Pavao odlučio poći u Jeruzalem, nije to bilo jer je čuo da je tamo izbilo probuđenje. On nije bio obeshrabren propovjednik tražeći da mu netko da nešto od Boga. Ne, on jasno izjavljuje: "Uzišao sam u Jeruzalem … potaknut objavom … Izložio sam im … Evanđelje koje propovijedam" (Gal 2,1-2). Pavao je išao u Jeruzalem da iznese tajnu koju je Bog htio otkriti svome narodu.

Ovaj pobožan čovjek imao je svoje vlastito potpuno i slavno otkrivenje Krista. On nije naučio nauku koju je propovijedao zatvoren u radnoj sobi s knjigama i komentarima. On nije bio neki usamljen filozof koji je maštao o svojim teološkim istinama: "Jednoga dana moja će djela čitati i učiti buduće generacije."

Dopustite mi reći kako i gdje je Pavao stvarao svoje poslanice. Pisao ih je u mračnim i vlažnim zatvorskim ćelijama. Pisao ih je dok je brisao krv sa svojih leđa nakon bičevanja. Pisao ih je nakon što se izvukao iz mora preživjevši brodolom.

Pavao je znao da su sva istina i otkrivenje koje ući došli s bojnog polja vjere. I radovao se u svojim nevoljama radi Evanđelja. Rekao je: "Sad mogu sa svom vlašću propovijedati svakom mornaru koji prolazi kroz brodolom, svakom zatvoreniku koji je zatvoren bez nade, svakom tko gleda smrti u oči. Božji Duh čini me iskusnim veteranom, tako da mogu govoriti njegovu istinu svakom tko ima uši da čuje."

Bog vas nije predao sili sotone. Ne, on dopušta vaše kušnje jer Duh Sveti u vama čini jedno nevidljivo djelo. U vama se oblikuje Kristova slava za svu vječnost.

Nikada nećete dobiti pravu duhovnost od nekoga ili nečega drugog. Okusite li slavu Božju, ona će doći k vama upravo tamo gdje jeste – u svojim sadašnjim prilikama, ugodnima ili neugodnima.

Vjerujem da je jedna od velikih tajni Pavlove duhovnosti bila njegova spremnost bez mrmljanja prihvatiti svako stanje u kojem je bio. On piše: "…u prilikama sam u kojima sam naučio biti zadovoljan svojom sudbinom" (Fil 4,111).

Grčka riječ za zadovoljan ovdje znači "odvratiti". Pavao govori: "Ne pokušavam se zaštiti od neugodnih prilika. Ne preklinjem Boga da me od njih oslobodi. Naprotiv, prihvaćam ih. Znam iz prošlosti da Gospodin u meni čini nešto vječno."

"…da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13). Riječ podnijeti koju Pavao ovdje koristi daje naslutiti da se naše stanje neće promijeniti. Radi se o tome da istrajemo u svojoj situaciji. Zašto? Bog zna da ako promijeni naše stanje, bit ćemo uništeni. On dopušta da trpimo jer nas ljubi.

Naš dio u svakoj kušnji je da se uzdamo u Boga za svu silu i sva sredstva koja su nam potrebna da nađemo zadovoljstvo usred svoga trpljenja. Nemojte me pogrešno razumjeti, biti "zadovoljan" u našim kušnjama ne znači da u njima uživamo. To jednostavno znači da se više ne pokušavamo zaštititi od njih. Zadovoljni smo prihvatiti i podnositi što god nam je pruženo jer znamo da nas Gospodin mijenja u sliku svoga Sina.