četvrtak, kolovoza 12, 2010

PRIHVATITE SVOJU KUŠNJU PO VJERI

Ako ne bismo imali konflikte, pritiske, kušnje, ratove, postali bismo pasivni i mlaki. Uvukao bi se trulež i naš bi hram ležao u ruševinama. I ne bismo bili u stanju zadržati teritorij koji smo stekli. Zbog toga je neprijateljev plan protiv nas jasan: on nas želi izvesti iz bitke. Njegov je cilj ukloniti od nas svu borbu.

Sva naša sredstva za održavanje – snagu da idemo naprijed i silu nad neprijateljem – nalazimo u našim duhovnim bitkama. A onoga dana kad stanemo pred Gospodina, on će nam otkriti: "Sjećaš li se kroz što si prolazio u onoj prilici? I u onoj strašnoj bitki? Pogledaj što si kroz to postigao? Sve je to bilo osigurano kroz bitke koje si zadobio."

Jednostavna je činjenica, Bog je stavio svoje blago u ljudsko tijelo. On vas je učinio hramom, kućom za svoga Duha u kojoj boravi. Vi imate odgovornost održavati taj hram. Ulijenite li se i postanete bezbrižni zanemarujući potrebno održavanje – redovitu molitvu, hranjenje na Riječi Božjoj, zajedništvo sa svetima – uvući će se trulež. I završit ćete kao razvalina.

Gledam li unatrag na svojih pedeset godina službe, prisjećam se mnogih situacija kad bi mi bilo lako odustati. Tada sam molio: "Gospodine, ne razumijem ovaj napad. Odakle dolazi? I kad će završiti? Ne vidim nikakav smisao u svemu tome." Ali s vremenom sam počeo vidjeti plod tih kušnji. A taj plod – sredstva, snaga, duhovno bogatstvo – snabdijevao me je na način koji ne bih mogao dobiti ni kroz kakva druga sredstva.

Molim vas, prihvatite svoju kušnju po vjeri i vjerujte da ju je Bog dopustio. Znajte da je on koristi da bi vas ojačao … da bi vam pomogao uzeti plijen od sotone … da bi vas učinio blagoslovom za druge … da bi sve to posvetio na svoju slavu.

"Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo" (2 Kor 4,7-8).

"Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno" (2 Kor 4,17-18).