VJRSKE AMBICIJE

"Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo se uzdati, ja ih imam još više: obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran" (Fil 3,4-6).

Pavao je bio čovjek koji je mogao reći: "Jednom sam bio netko. Promatrali su me svi moji vršnjaci, pa i farizeji. Bio sam farizej nad farizejima, uspinjući se ljestvama, i smatran sam bio svetim čovjekom, snažnim učiteljem Zakona. U zemlji sam imao ugled i bio sam besprijekoran u očima ljudi. Ali kad me Krist dohvatio, sve se promijenilo. Borbe, takmičenja – sve što sam mislio da mom životu daje značenje – bilo je predano. Vidio sam da sam potpuno promašio Gospodina."

Jednom je mislio da su sve njegove vjerske ambicije – revnost, natjecateljski duh, djela, velika zaposlenost – pravedne. Mislio je da je sve to za slavu Božju. A sad mu je Krist otkrio da je sve to bilo tijelo, sve samo za sebe.

Zbog toga je izjavio: "Odbacio sam svaku želju za uspjehom i prepoznavanjem i odlučio biti sluga."

"Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima, da ih pridobijem što više" (1 Kor 9,19).

Pavao je vidio da je Isus preuzeo život sluge. On je bio sam Sin Božji, ali sa srcem sluge. Isto tako, Pavao je znao da je i on postao sinom Božjim Kristovom žrtvom na križu. Ali poput Isusa, i on je želio biti sin sa srcem sluge. I tako je odlučio postati rob Kristu i njegovoj Crkvi.

Ljubljeni, i ja znam da sam sin Božji. Međutim, poput Pavla, i ja želim Kristovo srce sluge. "Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu" (Fil 2,5). Imati Kristovu misao znači ići dalje od teologije. To znači potčiniti vlastitu volju kako bi se preuzeli Isusovi interesi.