NJEGOV UČITELJ JE BIO DUH SVETI
Ako je moje srce motivirano pohvalama drugih – ako je to moja misao koja utječe na način moga življenja – moja odanost bit će podijeljena. Uvijek ću se boriti da nekome ugodim više nego Isusu.
Nekoliko godina nakon što se Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu pokušavajući se pridružiti tamošnjim učenicima. "Ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Apostoli su znali da Pavla bije glas progonitelja. "Ostao sam osobno nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. Jedino bijahu čule: Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti" (Gal 1,22-23).
Barnaba je pomogao apostolima da nadiđu strah od Pavla te su mu ponudili zajedništvo. Ali Pavao je odlučio da otputuje među neznabošce. Pavao uistinu pažljivo i vrlo jasno opisuje svoj poziv. On izjavljuje da je poziv došao "ne od ljudi, niti po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih" (Gal 1,1).
Zatim naglašeno dodaje: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista … ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Gal 1,11-12.16).
Ono što Pavao ovdje govori odnosi se na sve koji žele imati Kristov um: "Nisam morao čitati knjige ili posuđivati metode drugih ljudi kako bih dobio što imam. Ja sam moju poruku, moju službu i moje pomazanje primio na koljenima. Kažem vam, te stvari su došle dok sam bio nasamo zatvoren s Gospodinom, moleći i posteći. Svako otkrivenje od Krista koje imam dolazi od Duha Svetog koji prebiva u meni i vodi moj život. Ne mogu si dopustiti slijediti trendove i zamisli drugih."
Zapravo, Pavao ističe da prije nego je uopće razmišljao o povratku u Jeruzalem, "otišao sam u Arabiju" (Gal 1,17). Drugim riječima, kaže: "Nisam primio moje otkrivenje Krista od svetih u Jeruzalemu. Umjesto toga, otišao sam u pustinju da mi se Krist otkrije. Proveo sam tamo dragocjeno vrijeme – ispraznio sam se od samoga sebe, slušao i bio učen od Duha Svetog."
Molim vas, razumijte, Pavao nije bio neki ponosan, arogantan propovjednik. On je imao srce sluge; ispraznio se od svake ambicije i nalazio potpuno zadovoljstvo u Kristu. On nije trebao nikoga da mu pokazuje kako propovijedati Krista ili kako zadobiti grešnike za evanđelje. Njegov učitelj bio je Duh Sveti.
Nekoliko godina nakon što se Pavao obratio, otišao je u crkvu u Jeruzalemu pokušavajući se pridružiti tamošnjim učenicima. "Ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu učenik" (Dj 9,26).
Apostoli su znali da Pavla bije glas progonitelja. "Ostao sam osobno nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. Jedino bijahu čule: Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti" (Gal 1,22-23).
Barnaba je pomogao apostolima da nadiđu strah od Pavla te su mu ponudili zajedništvo. Ali Pavao je odlučio da otputuje među neznabošce. Pavao uistinu pažljivo i vrlo jasno opisuje svoj poziv. On izjavljuje da je poziv došao "ne od ljudi, niti po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih" (Gal 1,1).
Zatim naglašeno dodaje: "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista … ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Gal 1,11-12.16).
Ono što Pavao ovdje govori odnosi se na sve koji žele imati Kristov um: "Nisam morao čitati knjige ili posuđivati metode drugih ljudi kako bih dobio što imam. Ja sam moju poruku, moju službu i moje pomazanje primio na koljenima. Kažem vam, te stvari su došle dok sam bio nasamo zatvoren s Gospodinom, moleći i posteći. Svako otkrivenje od Krista koje imam dolazi od Duha Svetog koji prebiva u meni i vodi moj život. Ne mogu si dopustiti slijediti trendove i zamisli drugih."
Zapravo, Pavao ističe da prije nego je uopće razmišljao o povratku u Jeruzalem, "otišao sam u Arabiju" (Gal 1,17). Drugim riječima, kaže: "Nisam primio moje otkrivenje Krista od svetih u Jeruzalemu. Umjesto toga, otišao sam u pustinju da mi se Krist otkrije. Proveo sam tamo dragocjeno vrijeme – ispraznio sam se od samoga sebe, slušao i bio učen od Duha Svetog."
Molim vas, razumijte, Pavao nije bio neki ponosan, arogantan propovjednik. On je imao srce sluge; ispraznio se od svake ambicije i nalazio potpuno zadovoljstvo u Kristu. On nije trebao nikoga da mu pokazuje kako propovijedati Krista ili kako zadobiti grešnike za evanđelje. Njegov učitelj bio je Duh Sveti.