SJETI SE BOŽJE DOBROTE
Pismo nam pokazuje da su David, Job i drugi starozavjetni sveti izašli iz svojih mračnih razdoblja sjećajući se Božje vjernosti prošlim generacijama. David je zapisao da kad mu je srce tužno i usamljeno, "spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam" (Ps 143,5). Kroz povijest, mnogi su pobožni sveti doista izronili iz svoje potištenosti i obeshrabrenja upravo na taj način.
Divan je blagoslov sjetiti se svih naših prošlih izbavljenja. Ponovljeni zakon nam govori: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio … Čuvaj se da ne zaboraviš …" (Pnz 8,2.11).
Međutim, starozavjetnim svetima je prisjećanje Božjih izbavljenja bilo više nego samo blagoslov. Bila je to nužna disciplina. Izraelci su osmislili razne obrede i svetkovanja kako bi se prisjećali Gospodnjih izbavljenja u svome životu.
I danas je crkva pozvana sjećati se prošlih Božjih izbavljenja. Međutim, nama je dan način prisjećanja koji je daleko bolji od onih u starozavjetnim vremenima. Vidite, sve od Davidovih dana, Bog je izlijevao svoga Svetog Duha. A Duh sad prebiva u našem ljudskom tijelu.
Duh Sveti nas samo ne tješi u našim mračnim vremenima. On nas samo ne podsjeća na Božju prošlu vjernost. Duh nam isto tako daje razumijevanje namjere koja je iza naših vrućih kušnji. A on to čini da naša vjera ne bi podbacila.
Dragi sveti, Bog vas nije zaboravio u vašoj dubokoj, mračnoj kušnji. Ostavljam vas s ovim ohrabrenjem psalmiste: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, ali si nas doveo u izobilje ... No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,10-12.19-20).
Divan je blagoslov sjetiti se svih naših prošlih izbavljenja. Ponovljeni zakon nam govori: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio … Čuvaj se da ne zaboraviš …" (Pnz 8,2.11).
Međutim, starozavjetnim svetima je prisjećanje Božjih izbavljenja bilo više nego samo blagoslov. Bila je to nužna disciplina. Izraelci su osmislili razne obrede i svetkovanja kako bi se prisjećali Gospodnjih izbavljenja u svome životu.
I danas je crkva pozvana sjećati se prošlih Božjih izbavljenja. Međutim, nama je dan način prisjećanja koji je daleko bolji od onih u starozavjetnim vremenima. Vidite, sve od Davidovih dana, Bog je izlijevao svoga Svetog Duha. A Duh sad prebiva u našem ljudskom tijelu.
Duh Sveti nas samo ne tješi u našim mračnim vremenima. On nas samo ne podsjeća na Božju prošlu vjernost. Duh nam isto tako daje razumijevanje namjere koja je iza naših vrućih kušnji. A on to čini da naša vjera ne bi podbacila.
Dragi sveti, Bog vas nije zaboravio u vašoj dubokoj, mračnoj kušnji. Ostavljam vas s ovim ohrabrenjem psalmiste: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, ali si nas doveo u izobilje ... No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,10-12.19-20).