ON SE NASTANJUJE U NAMA by Gary Wilkerson
Kad se očituje slava Božja, ona otkriva koliko se on razlikuje od nas – njegovu čistoću, svetost i svemoćnost. Čak ga i nebeska bića u njegovoj nazočnosti vide kao odvojenog i punog veličanstva. Upravo sada mnoštvo se anđela nalazi u Božjoj nazočnosti i oni ga ne prestaju slaviti dan i noć. Njihova neprestana pjesma je: "Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu" (Otk 5,12). To je rezultat Božje svete naravi: on izaziva naše slavljenje sve vrijeme u svemu.
Nevjerojatno, ali taj sveti Bog nam govori: "Svijet me neće vidjeti, ali vi hoćete."
Židovske vođe poznavale su odvojenost Božju, ali nisu mogle vidjeti njegovu nježnost i sablaznile su se kad su čule kako Isus Boga naziva svojim Ocem. Smatrali su to bogohuljenjem i htjeli su ga zbog toga ubiti. Međutim, Isus je u tom svom smionom učenju otišao korak dalje kad je rekao učenicima: "Ne samo da se vaš nebeski Otac brine za vas, nego će se i nastaniti u vama."
"Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23).
Zamislite se kao jedan od učenika u gornjoj sobi kad je Isus to rekao. Kao i vaše starješine, bili ste naučeni da nitko ne može vidjeti Boga i ostati živ. Znate da je pravedan Mojsije bio u mogućnosti vidjeti samo mali dio Boga i preživjeti. Dakle, kad ste čuli Isusovo učenje, pomislili ste: "Bog se ni na koji način ne može nastaniti u meni. On je previše svet, previše strahovit, previše drukčiji. To ne može biti!" A ipak, Isus nam je povjerio ove dvije nevjerojatne istine: Bog je doista svet i čist – i traži da prebiva u nama, svome stvorenju.
Razmislite o tome što je Isus učio svoju mladu crkvu one noći. Započeo je govoreći da odlazi kako bi pripremio dom za nas. A završava govoreći da će se nastaniti u nama. U našem Bogu je paradoksalna ljepota – svet i čist, međutim prisan i brižan. On je iznad nas i s nama – i daje nam mir koji nikada sami ne bismo mogli naći. To je Bog dostojan našega povjerenja u svemu i kroz sve.
Nevjerojatno, ali taj sveti Bog nam govori: "Svijet me neće vidjeti, ali vi hoćete."
Židovske vođe poznavale su odvojenost Božju, ali nisu mogle vidjeti njegovu nježnost i sablaznile su se kad su čule kako Isus Boga naziva svojim Ocem. Smatrali su to bogohuljenjem i htjeli su ga zbog toga ubiti. Međutim, Isus je u tom svom smionom učenju otišao korak dalje kad je rekao učenicima: "Ne samo da se vaš nebeski Otac brine za vas, nego će se i nastaniti u vama."
"Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23).
Zamislite se kao jedan od učenika u gornjoj sobi kad je Isus to rekao. Kao i vaše starješine, bili ste naučeni da nitko ne može vidjeti Boga i ostati živ. Znate da je pravedan Mojsije bio u mogućnosti vidjeti samo mali dio Boga i preživjeti. Dakle, kad ste čuli Isusovo učenje, pomislili ste: "Bog se ni na koji način ne može nastaniti u meni. On je previše svet, previše strahovit, previše drukčiji. To ne može biti!" A ipak, Isus nam je povjerio ove dvije nevjerojatne istine: Bog je doista svet i čist – i traži da prebiva u nama, svome stvorenju.
Razmislite o tome što je Isus učio svoju mladu crkvu one noći. Započeo je govoreći da odlazi kako bi pripremio dom za nas. A završava govoreći da će se nastaniti u nama. U našem Bogu je paradoksalna ljepota – svet i čist, međutim prisan i brižan. On je iznad nas i s nama – i daje nam mir koji nikada sami ne bismo mogli naći. To je Bog dostojan našega povjerenja u svemu i kroz sve.