POZIV NA DAVANJE by Gary Wilkerson
Bila je to noć Posljednje večere i Isus je vodio svoj posljednji razgovor s učenicima. Sve što je rekao te večeri bilo je sa spoznajom da ih ubrzo napušta. Zaključio je to okupljanje ohrabrujućom molitvom o dolazećim stvarima: Crkvi koja će nadvladati i biti trijumfalna; ljudima čija će ljubav jednih za druge biti svjedočanstvo svijetu; božanskoj sili i vlasti koja će teći kroz njegovo sljedbenike; Očevoj slavi koja će počivati na njegovu narodu. Sve to bile su stvari koje je Isus namjeravao dati svojoj Crkvi po Duhu Svetom.
Sjetite se što je Isus već učinio. Tijekom tri godine službe iscjeljivao je bolesne; vraćao vid slijepima; podizao mrtve; čudnovato nahranio ogromna mnoštva; propovijedao Radosnu vijest siromašnima; i učio mase istinu o svome nebeskom Ocu. To je nevjerojatan popis onoga što je Sin ostvario kroz poslušnost Očevoj volji.
Krist daje jasno na znanje da je sve to bilo rezultat Očeve darežljive naravi. U svojoj molitvi u Ivanu 17, jedna riječ (dao) pojavljuje se više od druge. "Oče, dao si mi … dao si im … dao sam im." U tekstu od 26 redaka Isus koristi isti oblik riječi "dao" sedamnaest puta.
Prva stvar koju zapažamo u ovoj predivnoj molitvi je kako često i velikodušno Otac daje. U njegovoj je naravi da daje dobre darove svojoj djeci. Nabrojio je sve što će dati svome Sinu kad ga je poslao: "Dat ću ti silu i vlast moga imena. Dat ću ti ljude zemlje. Dat ću ti riječi da govoriš i djela da radiš. I dat ću ti moju slavu."
Zauzvrat, vidimo da je Isus imao istu darežljivu narav kao njegov Otac. Zapravo, njegova molitva nabraja sve ono što je on već dao svojim učenicima – i ono što će nastaviti davati! Ovaj odlomak snažno osvjetljava darežljivu narav u središtu srca Božjeg.
U nekom smislu, one večeri Isus je učenicima dao svoju posljednju volju i oporuku. Rekao je: "Uspostavio sam svoje kraljevstvo davanjem. A ovdje je kako ja želim da se moje kraljevstvo nastavlja kroz vas." Posljednja stvar koju je dao svojim sljedbenicima prije nego što ih je napustio bio je određen poziv – poziv na davanje.
Sjetite se što je Isus već učinio. Tijekom tri godine službe iscjeljivao je bolesne; vraćao vid slijepima; podizao mrtve; čudnovato nahranio ogromna mnoštva; propovijedao Radosnu vijest siromašnima; i učio mase istinu o svome nebeskom Ocu. To je nevjerojatan popis onoga što je Sin ostvario kroz poslušnost Očevoj volji.
Krist daje jasno na znanje da je sve to bilo rezultat Očeve darežljive naravi. U svojoj molitvi u Ivanu 17, jedna riječ (dao) pojavljuje se više od druge. "Oče, dao si mi … dao si im … dao sam im." U tekstu od 26 redaka Isus koristi isti oblik riječi "dao" sedamnaest puta.
Prva stvar koju zapažamo u ovoj predivnoj molitvi je kako često i velikodušno Otac daje. U njegovoj je naravi da daje dobre darove svojoj djeci. Nabrojio je sve što će dati svome Sinu kad ga je poslao: "Dat ću ti silu i vlast moga imena. Dat ću ti ljude zemlje. Dat ću ti riječi da govoriš i djela da radiš. I dat ću ti moju slavu."
Zauzvrat, vidimo da je Isus imao istu darežljivu narav kao njegov Otac. Zapravo, njegova molitva nabraja sve ono što je on već dao svojim učenicima – i ono što će nastaviti davati! Ovaj odlomak snažno osvjetljava darežljivu narav u središtu srca Božjeg.
U nekom smislu, one večeri Isus je učenicima dao svoju posljednju volju i oporuku. Rekao je: "Uspostavio sam svoje kraljevstvo davanjem. A ovdje je kako ja želim da se moje kraljevstvo nastavlja kroz vas." Posljednja stvar koju je dao svojim sljedbenicima prije nego što ih je napustio bio je određen poziv – poziv na davanje.