ŽETVA S PJESMOM

"Kad pristupi onaj koji je primio jedan talent, reče: 'Gospodaru, znajući da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju. Evo ti što je tvoje.' Tada mu reče gospodar: 'Nevaljali i lijeni slugo …oduzmite mu taj talent i podajte ga onomu koji ima deset talenata … Nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba'" (Mt 24-26.28.30). Tko je taj lijeni, nevaljali sluga i zašto je bio bačen van, u tamu?

Prvo, on je bio sluga Božji kojega je nadzirao tajni grijeh. Isus ga je nazvao nevaljalim slugom, što ovdje označava zlo ili nešto zlokobno. Iako je povezan s krugom slugu koji su zaposleni, plodni i puni veselja, nešto je skriveno i nerazotkriveno u tom čovjeku. Tvrdi da poznaje Gospodina ("Znam da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao"), ali razvio je iskrivljenu sliku o Gospodinu zbog neostavljena grijeha. Rekao je: "Znam da si tvrd čovjek", što bi na drugi način bilo: "Previše očekuješ od mene; ne mogu doseći tvoje zahtjeve služenja!"

Grijeh je onaj koji u srcu čini da netko kaže: "Ovo je daleko preteško za mene!" Predano srce, u drugu ruku, postaje slobodno i poslušnost više nije teret. Za predano srce sve je to radost: "Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje" (Ps 126,5-6).

Jedan pastor jednom je čuo jednu od naših vrpci i rekao prijatelju: "Nitko tako ne može živjeti! Svatko griješi. Ne možeš živjeti tako čisto kao što oni propovijedaju!" On je to držao tvrdom porukom.
Pitam se zašto.