KAD ČINITE PRAVO, A STVARI JOŠ UVIJEK IDU KRIVO
David je primjer čovjeka koji je imao srce za Boga, slika onoga koji čini pravo (osim grijeha s Bat Šebom i Urijom). "David je činio sve što je pravo u očima Jahvinim, i za svega svoga života nije odstupio ni od čega što mu je zapovjedio, osim onog što je učinio Uriji Hetitu" (1 Kr 15,5). Od trenutka kad je Samuel izlio ulje nad njim pomažući ga za kralja nad Izraelom, "Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Piše: "Šaul se poče bojati Davida jer je Jahve bio s njim … David je imao uspjeha na svim svojim putovima, jer Jahve bijaše s njim … Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom" (1 Sam 18,12.14.18).
Što je, dakle, David dobio za svu tu dobrotu? Nevolju sa svih strana! Ali upamtite, Bog je još uvijek bio s njim.
Sjetite se kad je ovaj isti pobožan čovjek neustrašivo stajao pred divom Golijatom. Sjetite se mnoštva koje je klicalo: "David je pobio svojih deset tisuća." Ali sad se zgurio od straha i njegov najbolji prijatelj otuđio se od njega. Tako je svladan panikom da se pravi luđakom kako bi spasio kožu. Završava krijući se u spilji Adulam s četiristo nezadovoljnika koji su se okupili oko njega. Rekao je: "Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca" (1 Sam 27,1). Razdirali su ga mnogi strahovi. Vjerojatno se sjetio dana svoga pomazanja kao velike pogreške, misleći: "Gospodine, ne možeš biti sa mnom; ne mogu ja biti tvoj pomazanik. Sve ide krivo. Nema koristi. Očito si ljut na mene." Jeste li ikada rekli nešto slično?
Ali Bog nije ostavio Davida – ni na trenutak. Jer znamo da "Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Tako je to i s vama i sa mnom. Onoga dana kad nas je Duh Božji doveo k Isusu i pomazao nas, došao je da ostane, da prebiva. U vašoj kušnji, u vašoj nelagodi, on je vaš utješitelj. Stvari mogu izgledati da idu krivo, ali za vas koji se uzdate, Bog sve ima pod kontrolom.
Što je, dakle, David dobio za svu tu dobrotu? Nevolju sa svih strana! Ali upamtite, Bog je još uvijek bio s njim.
Sjetite se kad je ovaj isti pobožan čovjek neustrašivo stajao pred divom Golijatom. Sjetite se mnoštva koje je klicalo: "David je pobio svojih deset tisuća." Ali sad se zgurio od straha i njegov najbolji prijatelj otuđio se od njega. Tako je svladan panikom da se pravi luđakom kako bi spasio kožu. Završava krijući se u spilji Adulam s četiristo nezadovoljnika koji su se okupili oko njega. Rekao je: "Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca" (1 Sam 27,1). Razdirali su ga mnogi strahovi. Vjerojatno se sjetio dana svoga pomazanja kao velike pogreške, misleći: "Gospodine, ne možeš biti sa mnom; ne mogu ja biti tvoj pomazanik. Sve ide krivo. Nema koristi. Očito si ljut na mene." Jeste li ikada rekli nešto slično?
Ali Bog nije ostavio Davida – ni na trenutak. Jer znamo da "Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Tako je to i s vama i sa mnom. Onoga dana kad nas je Duh Božji doveo k Isusu i pomazao nas, došao je da ostane, da prebiva. U vašoj kušnji, u vašoj nelagodi, on je vaš utješitelj. Stvari mogu izgledati da idu krivo, ali za vas koji se uzdate, Bog sve ima pod kontrolom.