POČIVANJE U GOSPODNJEM TAJMINGU
Ako ne vjerujete u tajming Duha Svetog, nikada nećete razumjeti zašto se čini da molitve kasne. Svako obećanje Božje podići će se da vas testira – osim ako počivate u Gospodnjem tajmingu! Zapisano je za Josipa koji je bespomoćno ležao u zatvoru: ".. do vremena kad se ispuni riječ njegova, riječ Gospodnja ga kušaše" (Ps 105,19). Ovaj redak u vezi s tajmingom Duha Svetog nalazi se između ove dvije izjave: (1) "Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše" (r. 18) i (2) "Kralj naredi da ga driješe … oslobodi njega" (r. 20).
Josipova kušnja čekanja slomila mu je srce. Poslušajte njegovu jadnu molbu peharniku, nakon što mu je otkrio da će biti obnovljen i oslobođen iz zatvora: "Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće … ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu" (Post 40,14-15).
Netko će možda pitati gdje je bila Josipova vjera. Bio je tako blizu Boga da je mogao tumačiti snove i tajne. Bog mu je govorio, zašto onda nije samo počivao i uzdao se u Boga da će ga izvesti? Zašto takva jadna molba peharniku da razgovara s faraonom? Bio je kušan Riječju! Možete je čitati, moliti, propovijedati, ali dok nije iskušana u vama, neće proizvesti život. Neki od vas oštro ste kušani Riječju upravo sada. Vidjeli ste da Bog odgovara na mnoge molitve, ali upravo sada gledate u dugačku neodgovorenu molitvu. Vaš vapaj, klicanje, podignute ruke, bol, sve izgleda kao da je neuslišano, bez dokaza bilo kakvog odgovora.
Dopustite mi reći što je potrebno da se pobijedi u ove posljednje dane. Mi moramo stajati na svakom obećanju i molitvi s vjerom, djelotvorno, žarko, bez sumnje, a onda čekati i počivati, uzdajući se da će Gospodin učiniti što je pravo, u njegovo vrijeme i na njegov način. Malo kršćana danas strpljivo čeka da Bog djeluje u svoje vrijeme. Što više kasni, neki ljući potaju. Neki na kraju dižu ruke, misleći da Bog ne odgovara.
Recite s Habakukom: "Počinut ću (tiho čekati) kada dan tjeskobni svane … Jer smokvino drvo neće više cvasti, niti će na lozi biti ploda … polja neće donijeti hrane … u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga … i vodi me na visine" (Hab 3,16-19).
Josipova kušnja čekanja slomila mu je srce. Poslušajte njegovu jadnu molbu peharniku, nakon što mu je otkrio da će biti obnovljen i oslobođen iz zatvora: "Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće … ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu" (Post 40,14-15).
Netko će možda pitati gdje je bila Josipova vjera. Bio je tako blizu Boga da je mogao tumačiti snove i tajne. Bog mu je govorio, zašto onda nije samo počivao i uzdao se u Boga da će ga izvesti? Zašto takva jadna molba peharniku da razgovara s faraonom? Bio je kušan Riječju! Možete je čitati, moliti, propovijedati, ali dok nije iskušana u vama, neće proizvesti život. Neki od vas oštro ste kušani Riječju upravo sada. Vidjeli ste da Bog odgovara na mnoge molitve, ali upravo sada gledate u dugačku neodgovorenu molitvu. Vaš vapaj, klicanje, podignute ruke, bol, sve izgleda kao da je neuslišano, bez dokaza bilo kakvog odgovora.
Dopustite mi reći što je potrebno da se pobijedi u ove posljednje dane. Mi moramo stajati na svakom obećanju i molitvi s vjerom, djelotvorno, žarko, bez sumnje, a onda čekati i počivati, uzdajući se da će Gospodin učiniti što je pravo, u njegovo vrijeme i na njegov način. Malo kršćana danas strpljivo čeka da Bog djeluje u svoje vrijeme. Što više kasni, neki ljući potaju. Neki na kraju dižu ruke, misleći da Bog ne odgovara.
Recite s Habakukom: "Počinut ću (tiho čekati) kada dan tjeskobni svane … Jer smokvino drvo neće više cvasti, niti će na lozi biti ploda … polja neće donijeti hrane … u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga … i vodi me na visine" (Hab 3,16-19).