TEST
Djeca Izraelova – očevi, majke, knezovi, vođe – bila su apsolutno bespomoćna; nitko od njih nije imao mjesto kamo bi se okrenuo. Nije bilo natovarenih deva s namirnicama. Nije bilo suhog voća, suhe ribe, kruha, smokava, datula, grožđica ili oraščića. Nema sumnje, vidjeli su da je faraonove konje natovarene hranom odnijela voda: ogromne bale pune hrane plutale su Crvenim morem! Njihova logika morala je biti: "Bog je znao dan i sat kad ćemo napustiti Egipat. Mojsije razgovara s Bogom, zašto nam onda nije rekao da ponesemo šestomjesečnu rezervu hrane? Čak se i egipatski bogovi bolje ponašaju prema njihovim vojnicima. Zašto nam je bilo rečeno da uzmemo sve ovo zlato, srebro i dragulje? To ne možemo jesti; ovdje je sve to bezvrijedno!"
Na vidiku nije bilo ni jedne travke, ni životinja za lov, ni plodnih stabala, ni stranaca da bi s njima trgovali. Nisu se mogli vratiti u Egipat da su i htjeli, jer je Crveno more sprečavalo njihovo povlačenje! A ako bi zaobišli more, Egipćani bi im prepriječili povratak sa svakim štapom i kamenom u Egiptu, jer im je bilo dovoljno onih pošasti.
Sad dakle nije bilo ničega pred njima nego prijeteća pustinja. Djeca su plakala, a žene gnječile šake. Svaki otac i muž bio je bespomoćan i ponižen. Svi su se okupili oko Mojsija i prigovarali: "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite" (Izl 16,3).
Ovo je za Izraela bilo poniženje i ovo je lekcija za nas danas: "To se dogodilo nama za primjer, da ne čeznemo za zlim stvarima, kao što su oni čeznuli … napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,6.11).
Bog je doveo Izraela na mjesto potpunog poniženja.
Test Izraelaca nije bio imaju li hrabrost suočiti se sa snažnim neprijateljima, jer Bog se već obvezao da će voditi bitke za njih. Test je bio u vezi s blagoslovima za koje su bili nepripremljeni: dobre kuće, bačve pune vina, rijeke mlijeka, obilje meda, žita i stoke – a da se uopće ne spominju svi duhovni blagoslovi.
"Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom … da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).
Na vidiku nije bilo ni jedne travke, ni životinja za lov, ni plodnih stabala, ni stranaca da bi s njima trgovali. Nisu se mogli vratiti u Egipat da su i htjeli, jer je Crveno more sprečavalo njihovo povlačenje! A ako bi zaobišli more, Egipćani bi im prepriječili povratak sa svakim štapom i kamenom u Egiptu, jer im je bilo dovoljno onih pošasti.
Sad dakle nije bilo ničega pred njima nego prijeteća pustinja. Djeca su plakala, a žene gnječile šake. Svaki otac i muž bio je bespomoćan i ponižen. Svi su se okupili oko Mojsija i prigovarali: "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite" (Izl 16,3).
Ovo je za Izraela bilo poniženje i ovo je lekcija za nas danas: "To se dogodilo nama za primjer, da ne čeznemo za zlim stvarima, kao što su oni čeznuli … napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,6.11).
Bog je doveo Izraela na mjesto potpunog poniženja.
Test Izraelaca nije bio imaju li hrabrost suočiti se sa snažnim neprijateljima, jer Bog se već obvezao da će voditi bitke za njih. Test je bio u vezi s blagoslovima za koje su bili nepripremljeni: dobre kuće, bačve pune vina, rijeke mlijeka, obilje meda, žita i stoke – a da se uopće ne spominju svi duhovni blagoslovi.
"Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom … da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).