DAJ MI SVOJU RIJEČ

Danas su mnogi kršćani ono što ja nazivam vjernici "kruha" – oni žive samo o kruhu, uvijek tražeći Boga da pokaže svoju vjernost. U sebi imaju glad i misle da znaju što bi je utažilo.

Većinu mojih ranih godina u službi i ja sam bio kršćanin "kruha". Imao sam duboku glad i bio sam tjeran neobjašnjivom potrebom. Kad sam mislio da trebam novu crkvu, dobio sam je! Kad sam vjerovao da trebam televizijski program, dobio sam ga! Kad sam htio gomile ljudi, dobio sam ih! Sve su to same po sebi bile dobre stvari, ali ja sam godinama molio: "Bože, pokaži svoju silu! U dugu sam, pa mi pošalji novac! Blagoslovi me, Gospodine! Blagoslovi moju službu! Odgovori na moje molitve! Dopusti mi da pokažem svijetu kako ti imaš svu vlast. Iscijeli bolesne kako bih dokazao da si danas još uvijek isti!"

Bog tako rijeko nalazi kršćanina čiji je jedini cilj u životu upoznati i činiti njegovu volju – kao što je činio Isus – i koji nikada ne kaže: "Bože, gdje si?" nego moli: "Bože, gdje sam ja u toj stvari poslušnosti i ovisnosti?"

Kad budemo stajali pred sudom, neće nam se suditi po tome koliko smo iscjeljenja obavili, koliko smo demona istjerali, koliko smo molitava vidjeli odgovorenih ili koliko smo velikih djela izvršili. Sudit će nam se prema našoj ovisnosti i poslušnosti njegovoj Riječi i njegovoj volji.

U naše vrijeme postali smo vrlo dobri u "zapovijedanju". Mi zapovijedamo đavlu i demonima; mi zapovijedamo utvrdama da se sruše. Sve je to dobro, ali razmislite o tome koliko puta vapimo: "O, Bože! Zapovjedi mi! Reci mi što da činim. Pokaži mi kako da vršim tvoju volju, kako da budem poslušan svakoj riječi koja izlazi iz tvojih usta."

Bog nam kroz sve govori: "Ja želim biti tvoj jedini skrbnik, tvoja jedina nada. Želim biti tvoj jedini predmet pouzdanja." Moj vapaj je: "O, Bože, ti vodi brigu o novcu. Daj mi samo tvoj um. Ti vodi brigu o moj zdravlju, obitelji, potrebama – samo mi daj tvoju Riječ."