HRPA KOLAČIĆA by Carter Conlon
Kad nas Bog poziva da hodamo u nadnaravnom – u stvarima za koje sami sebe smatramo nekvalificiranima – vrlo je vjerojatno da će se u našem srcu pojaviti strah. To je bio slučaj s Gideonom i zbog toga mu je Gospodin dao savjet što da učini: "One noći reče mu Jahve: 'Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš tabor" (Suci 7,9-11).
Drugim riječima: "Ako se bojiš, siđi u neprijateljski tabor. Čut ćeš što govore i to će ti dati snagu da uđeš u ono što je, gledajući tjelesno, samoubilačka misija."
"On siđe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža … Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: 'Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.' A drug mu odgovori: 'Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor'" (Suci 7,11-14).
Od Gospodina biste očekivali da se pojavi s nečim posebnijim, možda da Midjanac kaže: "Vidi sam kako silaze kola anđela, tisuće i tisuće! Bili su ljuti i sve su nas pobili! Bježimo odavde!" Ne, umjesto toga, vidio je pogaču kruha kako se valja niz brijeg i jednostavno pomeće sav njihov tabor. A iz toga je onaj drugi čovjek odmah zaključio: "Ovo nije ništa drugo nego mač Božji i mač Gideonov! Predao je sav naš tabor u Gideonove ruke."
Kako je neprijatelj to znao? Znali su jer su se iznova i iznova našli u podređenom položaju. Znali su što se događa kad se iznenada samo nekoliko Božjih ljudi digne i odluči ići naprijed. Znali su kakva se opasnost pojavila pred kraljevstvom tame kad se niz brijeg počela valjati ječmena pogača!
Znate li što je ječmena pogača? To nije ništa drugo nego kad se skupi hrpa kolačića i odluči kretati kao jedan! Vi i ja živimo u vremenu kad moramo predati naš ponos i naše ljudsko razmišljanje; moramo predati htijenje da budemo veći nego što jesmo. Mi smo kolačići pozvani na gozbu – svaki pojedini od nas. Ja sam uvijek bio ništa i još uvijek sam ništa i uvijek ću biti ništa. Sve što imam je ono što mi Bog odlučuje dati.
__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.
Drugim riječima: "Ako se bojiš, siđi u neprijateljski tabor. Čut ćeš što govore i to će ti dati snagu da uđeš u ono što je, gledajući tjelesno, samoubilačka misija."
"On siđe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža … Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: 'Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.' A drug mu odgovori: 'Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor'" (Suci 7,11-14).
Od Gospodina biste očekivali da se pojavi s nečim posebnijim, možda da Midjanac kaže: "Vidi sam kako silaze kola anđela, tisuće i tisuće! Bili su ljuti i sve su nas pobili! Bježimo odavde!" Ne, umjesto toga, vidio je pogaču kruha kako se valja niz brijeg i jednostavno pomeće sav njihov tabor. A iz toga je onaj drugi čovjek odmah zaključio: "Ovo nije ništa drugo nego mač Božji i mač Gideonov! Predao je sav naš tabor u Gideonove ruke."
Kako je neprijatelj to znao? Znali su jer su se iznova i iznova našli u podređenom položaju. Znali su što se događa kad se iznenada samo nekoliko Božjih ljudi digne i odluči ići naprijed. Znali su kakva se opasnost pojavila pred kraljevstvom tame kad se niz brijeg počela valjati ječmena pogača!
Znate li što je ječmena pogača? To nije ništa drugo nego kad se skupi hrpa kolačića i odluči kretati kao jedan! Vi i ja živimo u vremenu kad moramo predati naš ponos i naše ljudsko razmišljanje; moramo predati htijenje da budemo veći nego što jesmo. Mi smo kolačići pozvani na gozbu – svaki pojedini od nas. Ja sam uvijek bio ništa i još uvijek sam ništa i uvijek ću biti ništa. Sve što imam je ono što mi Bog odlučuje dati.
__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.