RASTRESENOST NA SVETOM MJESTU
"Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavši: 'Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene'" (Mt 15,7-8).
Želim vam govoriti o mentalnoj rastresenosti tijekom molitve i štovanja, posebno u domu Božjem. Isus je nazvao licemjerima ljude koji su dolazili u njegovu nazočnost gomilajući riječi slavljenja, ali čiji su umovi i srca bili preopterećeni. Rekao im je izravno govoreći: "Dajete mi svoja usta i usne, ali vaši umovi negdje su drugdje. Vaše srce nije nigdje blizu mene!"
A što je s vama? Većina od vas nazočna je u domu Božjem jedan sat svakoga tjedna. Vaše tijelo je u crkvi, ali gdje vam je um? Vaša usta govore: "Štujem te, Gospodine", no je li vam je srce tisućama kilometara negdje dalje? Kamo vas vaše misli vode tijelom štovanja i slavljenja?
Jeste li zaokupljeni obiteljskim ili poslovnim brigama koje vas proganjaju? Kako možete biti rastreseni tijelom tog sata u crkvi dok se zajednica primiče Božjem veličanstvu?
Opasno je doći u dom Božji i ući u njegovu nazočnost olako. "Nato će Mojsije Aronu: 'To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti'" (Lev 10,3). Gospodin je rekao Aronu: "Prema meni se nećete ponašati kao prema jednoj običnoj osobi. Dođete li u moju nazočnost, morate doći pred mene posvećeni. Tko god se primakne mojoj svetosti, mora to učiniti oprezno i pažljivo zbog moje slave i veličanstva."
Ako vaše srce nije uključeno u štovanje i vaše misli nisu zarobljene da se pokoravaju Kristu, možete isto tako na svoje sjedište staviti strašilo. To je barem iskrenije od dolaska u dom Božji bez uma i srca.
Razlog zašto mnogi kršćani ne štuju sa silom, uzbuđenjem i gorljivošću je što nemaju prisnost s Isusom kod kuće. Oni koji su naučili štovati i usredotočiti se u osobnoj molitvi donose vlastitu vatru – vatru započetu u tajnoj klijeti molitve. Istinski štovatelji ne mogu dočekati doći u crkvu da slave Gospodina s njegovim narodom.
Želim vam govoriti o mentalnoj rastresenosti tijekom molitve i štovanja, posebno u domu Božjem. Isus je nazvao licemjerima ljude koji su dolazili u njegovu nazočnost gomilajući riječi slavljenja, ali čiji su umovi i srca bili preopterećeni. Rekao im je izravno govoreći: "Dajete mi svoja usta i usne, ali vaši umovi negdje su drugdje. Vaše srce nije nigdje blizu mene!"
A što je s vama? Većina od vas nazočna je u domu Božjem jedan sat svakoga tjedna. Vaše tijelo je u crkvi, ali gdje vam je um? Vaša usta govore: "Štujem te, Gospodine", no je li vam je srce tisućama kilometara negdje dalje? Kamo vas vaše misli vode tijelom štovanja i slavljenja?
Jeste li zaokupljeni obiteljskim ili poslovnim brigama koje vas proganjaju? Kako možete biti rastreseni tijelom tog sata u crkvi dok se zajednica primiče Božjem veličanstvu?
Opasno je doći u dom Božji i ući u njegovu nazočnost olako. "Nato će Mojsije Aronu: 'To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti'" (Lev 10,3). Gospodin je rekao Aronu: "Prema meni se nećete ponašati kao prema jednoj običnoj osobi. Dođete li u moju nazočnost, morate doći pred mene posvećeni. Tko god se primakne mojoj svetosti, mora to učiniti oprezno i pažljivo zbog moje slave i veličanstva."
Ako vaše srce nije uključeno u štovanje i vaše misli nisu zarobljene da se pokoravaju Kristu, možete isto tako na svoje sjedište staviti strašilo. To je barem iskrenije od dolaska u dom Božji bez uma i srca.
Razlog zašto mnogi kršćani ne štuju sa silom, uzbuđenjem i gorljivošću je što nemaju prisnost s Isusom kod kuće. Oni koji su naučili štovati i usredotočiti se u osobnoj molitvi donose vlastitu vatru – vatru započetu u tajnoj klijeti molitve. Istinski štovatelji ne mogu dočekati doći u crkvu da slave Gospodina s njegovim narodom.