NAJBOLJE JE TEK PRED NAMA!
Možda ste tijekom nevolje gotovo klonuli. Postali ste tako slabi i umorni da ste mislili da nećete moći načiniti još jedan korak. No sad odavde gdje stojite možete reći: "Nikada ne bih htio ponovno proći kroz to, ali Bog me izveo. Bio je vjeran. Slava Gospodinu!"
Bog nije zadovoljan sa srdačnim "hvala ti" od nas. Naprotiv, kaže: "Malo pričekaj, dijete moje! Nisam te proveo kroz sve te nevolje i muke da bih od tebe načinio samo zahvalnog pobjednika. Godinama sam te trenirao i kroz sve to provodio s jednom namjerom i sad neću dopustiti da to potratiš. Želim da mi u potpunosti otplatiš moje ulaganje. Kažem ti, tvoje najbolje djelo tek je pred tobom!"
Sad kad izranjate iz svojih nevolja na nivou fakulteta, Bog vam otvara oči da vidite borbe vaših prijatelja u dječjem vrtiću. Ti ljubljeni ne misle da će uspjeti, što, dakle, vi činite sa svojim iskustvima nevolja? Bog vam šapće: "Potrebni su mi iskušani, isprobani veterani, ljudi koji su preživjeli duboke vode i strašne vatre, koji su pročišćeni kroz trpljenje. Želim ljude koji će ovoj generaciji dokazati moju vjernost!" Psalmist piše: "Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju" (Ps 71,18).
Pavao sve to lijepo ukratko iznosi: "Hoću da znate, braćo, da je to što se meni dogodilo još većma pospješilo napredak evanđelja" (Fil, 1,12). Ovo nešto govori! Kad je Pavao ovo pisao, bio je starac s godinama iskustva i bio je usred jedne od najgorih kušnji svoga života. Govorio je svojim prijateljima iz svoga srca:
"Najdivnija stvar sad bi bila kad bih mogao otići kući i biti s Gospodinom. To je moja najveća želja. Ali ja sam veteran; prošao sam kroz nevolje i kušnje i znam da sam potreban ovdje. Ovoj generaciji potrebno je da vidi patnika koji preživljava i raduje se u svakoj nevolji. Moj sin Timotej suočit će se sa svime s čime sam se ja suočio i potrebno mu je znati da će ga Bog provesti kroz sve. Dakle, najbolje je da ostanem i podnesem ove duboke nevolje. Pogledajte me! Ne samo da sam preživio, nego imam i pravu nadu. Nisam na tlu niti sam potišten. Radujem se u Gospodinu za sve kroz što me proveo!"
Bog nije zadovoljan sa srdačnim "hvala ti" od nas. Naprotiv, kaže: "Malo pričekaj, dijete moje! Nisam te proveo kroz sve te nevolje i muke da bih od tebe načinio samo zahvalnog pobjednika. Godinama sam te trenirao i kroz sve to provodio s jednom namjerom i sad neću dopustiti da to potratiš. Želim da mi u potpunosti otplatiš moje ulaganje. Kažem ti, tvoje najbolje djelo tek je pred tobom!"
Sad kad izranjate iz svojih nevolja na nivou fakulteta, Bog vam otvara oči da vidite borbe vaših prijatelja u dječjem vrtiću. Ti ljubljeni ne misle da će uspjeti, što, dakle, vi činite sa svojim iskustvima nevolja? Bog vam šapće: "Potrebni su mi iskušani, isprobani veterani, ljudi koji su preživjeli duboke vode i strašne vatre, koji su pročišćeni kroz trpljenje. Želim ljude koji će ovoj generaciji dokazati moju vjernost!" Psalmist piše: "Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju" (Ps 71,18).
Pavao sve to lijepo ukratko iznosi: "Hoću da znate, braćo, da je to što se meni dogodilo još većma pospješilo napredak evanđelja" (Fil, 1,12). Ovo nešto govori! Kad je Pavao ovo pisao, bio je starac s godinama iskustva i bio je usred jedne od najgorih kušnji svoga života. Govorio je svojim prijateljima iz svoga srca:
"Najdivnija stvar sad bi bila kad bih mogao otići kući i biti s Gospodinom. To je moja najveća želja. Ali ja sam veteran; prošao sam kroz nevolje i kušnje i znam da sam potreban ovdje. Ovoj generaciji potrebno je da vidi patnika koji preživljava i raduje se u svakoj nevolji. Moj sin Timotej suočit će se sa svime s čime sam se ja suočio i potrebno mu je znati da će ga Bog provesti kroz sve. Dakle, najbolje je da ostanem i podnesem ove duboke nevolje. Pogledajte me! Ne samo da sam preživio, nego imam i pravu nadu. Nisam na tlu niti sam potišten. Radujem se u Gospodinu za sve kroz što me proveo!"