PRIPOMOĆ U ŠIRENJU RADOSNE VIJESTI
"Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti" (Fil 1,12).
U ovom retku Pavao govori kršćanima u Filipima da se ne brinu ni o čemu u vezi s onim što su čuli da ga je snašlo. A sve to uključivalo je velike nevolje i slabosti.
Pavao je pisao ovu poslanicu dok je bio okovan u rimskom zatvoru. U toj točki već je bio iskusan ratnik evanđelja; podnio je već svaku zamislivu patnju i ljudsku nevolju. Ako ste proučavali Pavlov život, znate kakve je stvari podnio: brodolome, batine, udarce, zajedljivost, izrugivanje, progonstvo, glad, žeđ, golotinju, klevetanje karaktera. Kamo god je išao, činilo se kao da nailazi na nevolje, patnje i žalost.
Međutim, rekao je: "Ali ne marim ni za što" (Dj 20,24). Zatim dodaje: "… da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama. Sami, naime, znate da su one naša sudbina … više smo vam puta unaprijed govorili da će nam trebati podnositi nevolje" (1 Sol 3,3-4).
Pavao je uvjeravao ove vjernike govoreći: "Sve sam vam vrijeme govorio da ako budete hodali s Isusom, suočavat ćete se s nevoljama. Sad kad su te nevolje snašle mene, zašto ste tako iznenađeni? To je naša sudbina u ovom životu."
Pokušajte stvoriti sliku u svom umu: Tu je jedan svet čovjek, pozvan od Boga da nosi evanđelje narodima. Na svakom zadatku Duh Sveti mu je šaptao: "Pavle, sljedeća postaja neće biti laka. Ponovno ćeš se suočiti s opozicijom. Naići ćeš na više nevolja, više testiranja."
Ja život ovog čovjeka nalazim krajnje nevjerojatnim. Možete li to zamisliti? Pavao se suočavao s nevoljama i patnjama kamo god se okrenuo. U ovoj točki možda ćete reći: "Čekaj malo! Govoriš o Pavlovom životu, ne mojem. Njemu je Bog namijenio sudbinu da trpi nevolje. Ja nisam pozvan na takav život." Pogrešno! Biblija kaže: "Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,20).
Izraz "mnoge nevolje" ne odnosi se samo na Pavla, nego i na nas. Mi volimo čuti posljednji dio ovog stiha, ali radujemo li se isto tako u prvom dijelu?
U ovom retku Pavao govori kršćanima u Filipima da se ne brinu ni o čemu u vezi s onim što su čuli da ga je snašlo. A sve to uključivalo je velike nevolje i slabosti.
Pavao je pisao ovu poslanicu dok je bio okovan u rimskom zatvoru. U toj točki već je bio iskusan ratnik evanđelja; podnio je već svaku zamislivu patnju i ljudsku nevolju. Ako ste proučavali Pavlov život, znate kakve je stvari podnio: brodolome, batine, udarce, zajedljivost, izrugivanje, progonstvo, glad, žeđ, golotinju, klevetanje karaktera. Kamo god je išao, činilo se kao da nailazi na nevolje, patnje i žalost.
Međutim, rekao je: "Ali ne marim ni za što" (Dj 20,24). Zatim dodaje: "… da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama. Sami, naime, znate da su one naša sudbina … više smo vam puta unaprijed govorili da će nam trebati podnositi nevolje" (1 Sol 3,3-4).
Pavao je uvjeravao ove vjernike govoreći: "Sve sam vam vrijeme govorio da ako budete hodali s Isusom, suočavat ćete se s nevoljama. Sad kad su te nevolje snašle mene, zašto ste tako iznenađeni? To je naša sudbina u ovom životu."
Pokušajte stvoriti sliku u svom umu: Tu je jedan svet čovjek, pozvan od Boga da nosi evanđelje narodima. Na svakom zadatku Duh Sveti mu je šaptao: "Pavle, sljedeća postaja neće biti laka. Ponovno ćeš se suočiti s opozicijom. Naići ćeš na više nevolja, više testiranja."
Ja život ovog čovjeka nalazim krajnje nevjerojatnim. Možete li to zamisliti? Pavao se suočavao s nevoljama i patnjama kamo god se okrenuo. U ovoj točki možda ćete reći: "Čekaj malo! Govoriš o Pavlovom životu, ne mojem. Njemu je Bog namijenio sudbinu da trpi nevolje. Ja nisam pozvan na takav život." Pogrešno! Biblija kaže: "Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,20).
Izraz "mnoge nevolje" ne odnosi se samo na Pavla, nego i na nas. Mi volimo čuti posljednji dio ovog stiha, ali radujemo li se isto tako u prvom dijelu?