PRIPISANA NA NAŠ RAČUN
Nikada nećemo biti opravdani ili prihvaćeni kao pravedni pred Bogom ako ne stojimo pred njim sa savršenom Kristovom pravednosti kao našom vlastitom. To je jedina pravednost koju će Bog ikada priznati. Kako onda možemo primiti savršenu Kristovu pravednost?
Nebeski Otac uračunava je nama po vjeri. "Kako i David proglašuje blaženim onoga komu Bog uračunava pravednost bez djela …" (Rim 4,6). Pavao citira Davida kad kaže: "Najbogatiji, najblagoslovljeniji, najmirniji čovjek na zemlji je onaj koji razumje da ima savršenu pravednost koja mu je uračunana – bez djela!"
"(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu … Zato mu se to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano 'uračuna mu se', nego i za nas kojima se ima uračunati" (Rim 4,20-24).
Ova pravednost nam se mora uračunati. Ona nije naša infuzijom. Drugim riječima, Bog je ne ulijeva u nas. Ne, to nikada nije naša pravednost, ništa što smo mi učinili ili postigli. To je uvijek njegova pravednost, uračunana nama, pripisana na naš račun.
Riječ "pripisati" znači "smatrati, pripisati nekome nešto što nema, uračunati ili pripisati na nečiji račun". Kad Isus uračunava svoju pravednost nama, Bog gleda na nju kao na našu vlastitu. Ne, nismo je zaradili. Sve je to učinio Krist i on je pripisuje na naš račun.
Ovo uračunavanje dolazi jedino po vjeri. Ni na koji način ne možemo je izraditi ili zaslužiti. Naprotiv, zbog naše vjere u Isusa i njegovo djelo otkupljenja, Bog pripisuje njegovu pravednost nama te smo smatrani kao savršeni u njemu. Priznanjem naših grijeha i vjerom u njega, stojimo pred Bogom s uračunanom pravednosti. To je savršena pravednost koja je od vjere, a ne od djela:
"… na temelju vjere, da bude po milosti" (Rim 4,16).
"Vjera srca postiže pravednost" (Rim 10,10).
"I to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike" (Rim 3,22).
Nebeski Otac uračunava je nama po vjeri. "Kako i David proglašuje blaženim onoga komu Bog uračunava pravednost bez djela …" (Rim 4,6). Pavao citira Davida kad kaže: "Najbogatiji, najblagoslovljeniji, najmirniji čovjek na zemlji je onaj koji razumje da ima savršenu pravednost koja mu je uračunana – bez djela!"
"(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu … Zato mu se to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano 'uračuna mu se', nego i za nas kojima se ima uračunati" (Rim 4,20-24).
Ova pravednost nam se mora uračunati. Ona nije naša infuzijom. Drugim riječima, Bog je ne ulijeva u nas. Ne, to nikada nije naša pravednost, ništa što smo mi učinili ili postigli. To je uvijek njegova pravednost, uračunana nama, pripisana na naš račun.
Riječ "pripisati" znači "smatrati, pripisati nekome nešto što nema, uračunati ili pripisati na nečiji račun". Kad Isus uračunava svoju pravednost nama, Bog gleda na nju kao na našu vlastitu. Ne, nismo je zaradili. Sve je to učinio Krist i on je pripisuje na naš račun.
Ovo uračunavanje dolazi jedino po vjeri. Ni na koji način ne možemo je izraditi ili zaslužiti. Naprotiv, zbog naše vjere u Isusa i njegovo djelo otkupljenja, Bog pripisuje njegovu pravednost nama te smo smatrani kao savršeni u njemu. Priznanjem naših grijeha i vjerom u njega, stojimo pred Bogom s uračunanom pravednosti. To je savršena pravednost koja je od vjere, a ne od djela:
"… na temelju vjere, da bude po milosti" (Rim 4,16).
"Vjera srca postiže pravednost" (Rim 10,10).
"I to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike" (Rim 3,22).