PRIHVATITE NJEGOVU LJUBAV
Nije važno što činite pokušavajući se očistiti. Ako se ne pouzdate za spasenje u Isusa po njegovoj milosti, sva vaša pravednost je kao prljave krpe u očima Božjim. Vaše tijelo nije prihvaćeno pred Bogom; ono čak ne može biti ni popravljeno. Sa svim tijelom svršeno je na križu i sad se pojavio novi Čovjek – čovjek Krist – te prava vjera znači imati povjerenje u ono što je on učinio za vas.
Možda ćete reći: "Teško mi je vjerovati da kršćanin kao ja, uznemiren i sklon neuspjesima, može biti dragocjen Bogu. Moram mu se gaditi jer mi je život toliko puta gore-dolje. Imam probleme kojih se izgleda ne mogu riješiti. O, vjerujem da me još uvijek ljubi, ali sigurno je razočaran u mene jer sam ga toliko puta iznevjerio."
Morate znati da je Izaijino divno proročanstvo o milosti (vidi Izaija 43,1-5) bilo izrečeno narodu koji je bio opljačkan, uhvaćen u zamke, bačen u zatvor – sve zbog vlastite gluposti i nevjere. Upravo im je u toj točki Bog rekao: "Nakon svih vaših neuspjeha, sad dolazim k vama s porukom nade – i to sve zbog toga što ste moji."
Nikada neću zaboraviti bol koju sam pretrpio kad je jedno od moje malodobne djece došlo k meni i reklo: "Tata, ni jedan jedini put nisam osjećala da sam ti ugodila. Nikada se nisam osjećala dostojna tvoje ljubavi. Čitav život osjećam kao da sam te iznevjerila. Vjerojatno si jako razočaran u mene."
Te su me riječi zaboljele. Zagrlio sam to zaplakano dijete dok sam u sebi osjećao duboku bol. Plakao sam dok sam joj govorio: "Ali uvijek si mi bila posebna. Bila si zjenica mog oka. Dok sam na putu održavajući evangelizacije, sjetim te se i čitavo mi se biće razveseli. Istina je, povremeno si činila ludosti i pogreške, ali oprostio sam ti. Doista ti je bilo žao i ja nikada nisam imao neku lošu misao o tebi. Nisi mi ništa drugo nego veselje."
Tako je i s mnogim kršćanima u njihovu odnosu s nebeskim Ocem. Đavao ih je uvjerio da su razočarali Boga i da mu nikada neće moći ugoditi. Kao posljedica toga, ne prihvaćaju njegovu ljubav i žive kao da im za vratom uvijek puše njegov gnjev. Kakav užasan način života – i kako bolno mora biti Bogu kad vidi svoju djecu da tako žive.
Možda ćete reći: "Teško mi je vjerovati da kršćanin kao ja, uznemiren i sklon neuspjesima, može biti dragocjen Bogu. Moram mu se gaditi jer mi je život toliko puta gore-dolje. Imam probleme kojih se izgleda ne mogu riješiti. O, vjerujem da me još uvijek ljubi, ali sigurno je razočaran u mene jer sam ga toliko puta iznevjerio."
Morate znati da je Izaijino divno proročanstvo o milosti (vidi Izaija 43,1-5) bilo izrečeno narodu koji je bio opljačkan, uhvaćen u zamke, bačen u zatvor – sve zbog vlastite gluposti i nevjere. Upravo im je u toj točki Bog rekao: "Nakon svih vaših neuspjeha, sad dolazim k vama s porukom nade – i to sve zbog toga što ste moji."
Nikada neću zaboraviti bol koju sam pretrpio kad je jedno od moje malodobne djece došlo k meni i reklo: "Tata, ni jedan jedini put nisam osjećala da sam ti ugodila. Nikada se nisam osjećala dostojna tvoje ljubavi. Čitav život osjećam kao da sam te iznevjerila. Vjerojatno si jako razočaran u mene."
Te su me riječi zaboljele. Zagrlio sam to zaplakano dijete dok sam u sebi osjećao duboku bol. Plakao sam dok sam joj govorio: "Ali uvijek si mi bila posebna. Bila si zjenica mog oka. Dok sam na putu održavajući evangelizacije, sjetim te se i čitavo mi se biće razveseli. Istina je, povremeno si činila ludosti i pogreške, ali oprostio sam ti. Doista ti je bilo žao i ja nikada nisam imao neku lošu misao o tebi. Nisi mi ništa drugo nego veselje."
Tako je i s mnogim kršćanima u njihovu odnosu s nebeskim Ocem. Đavao ih je uvjerio da su razočarali Boga i da mu nikada neće moći ugoditi. Kao posljedica toga, ne prihvaćaju njegovu ljubav i žive kao da im za vratom uvijek puše njegov gnjev. Kakav užasan način života – i kako bolno mora biti Bogu kad vidi svoju djecu da tako žive.