PASIVNA VJERA
Bog je pozvao Abrama da ostavi svoj dom, zavičaj, oca, majku, baštinu – da sve to ostavi i pođe u zemlju kamo će ga on odvesti (Post 12).
Kakva vjera! Potrebna je nevjerojatna vjera da se sve ostavi i odmah odgovori, bezrezervno, na riječ koja se čuje u srcu – bez obzira je li to glasna riječ ili unutarnji glas.
I tako je Abram otišao uzevši sa sobom svoga mladog bratića Lota.
"Abram reče Lotu: 'Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo'" (Post 13,8-9).
Abram je upotrijebio ono što ja nazivam pasivnom vjeru. Ne mislim na pasivno u smislu: "Baš me briga! Što će biti, bit će!" Ova vrsta pasivne vjere govori da nećete ništa poduzeti u svoje ime. Nećete pokušati ništa učiniti voljom čovjeka. Dopustit ćete Bogu da izvede događaje u vašem životu na takav način da se izvrši njegova volja.
Postoje vremena u životu kad nam je potrebna ta vrsta pasivne vjere, kad ne postoji ništa drugo što bismo mogli učiniti osim reći: "Bože, neka bude tvoja volja, ne moja."
Pasivna vjera gleda u situacije koje se čine nemogućima i kaže: "Bože, ne znam hoće li ovo ikada završiti. Ne znam kako će se ijedna od ovih poteškoća i nevolja s kojom se suočavam riješiti, ali stavljam svoje pouzdanje u tebe."
Abram je imao pouzdanje da Bog štiti njegove najbolje interese; on je znao da Bog traži pouzdanje da on zna što je bolje za njega od njega samog.
Abram se nije samo odmarao u Gospodinu, nego je vjerovao da će Bog donijeti ispravnu odluku za njega.
Kakva vjera! Potrebna je nevjerojatna vjera da se sve ostavi i odmah odgovori, bezrezervno, na riječ koja se čuje u srcu – bez obzira je li to glasna riječ ili unutarnji glas.
I tako je Abram otišao uzevši sa sobom svoga mladog bratića Lota.
"Abram reče Lotu: 'Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo'" (Post 13,8-9).
Abram je upotrijebio ono što ja nazivam pasivnom vjeru. Ne mislim na pasivno u smislu: "Baš me briga! Što će biti, bit će!" Ova vrsta pasivne vjere govori da nećete ništa poduzeti u svoje ime. Nećete pokušati ništa učiniti voljom čovjeka. Dopustit ćete Bogu da izvede događaje u vašem životu na takav način da se izvrši njegova volja.
Postoje vremena u životu kad nam je potrebna ta vrsta pasivne vjere, kad ne postoji ništa drugo što bismo mogli učiniti osim reći: "Bože, neka bude tvoja volja, ne moja."
Pasivna vjera gleda u situacije koje se čine nemogućima i kaže: "Bože, ne znam hoće li ovo ikada završiti. Ne znam kako će se ijedna od ovih poteškoća i nevolja s kojom se suočavam riješiti, ali stavljam svoje pouzdanje u tebe."
Abram je imao pouzdanje da Bog štiti njegove najbolje interese; on je znao da Bog traži pouzdanje da on zna što je bolje za njega od njega samog.
Abram se nije samo odmarao u Gospodinu, nego je vjerovao da će Bog donijeti ispravnu odluku za njega.