KASNA KIŠA
"U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca" (Zah 12,9-10).
Ovo Zaharijino proročanstvo je o posebnom izliću Duha Svetoga koje će se dogoditi u posljednje dane. Slično izliće opisano je u Joelu 3, za što ja vjerujem da je Pentekost. Taj odlomak glasi: "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će stari sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one" (Jl 3,1-2).
To je točno ono što se dogodilo na dan Pentekosta! Duh Sveti sišao je u Jeruzalemu u gornju sobu poput bujice kao duh proricanja.
Ovo veliko izliće postalo je postojano navodnjavanje Duhom Svetim koje traje stoljećima. Gotovo dvije tisuće godina Bog izlijeva svog Duha poput kiše na svoj narod, svakodnevno navodnjavajući svoju crkvu i štiteći je. Izaija govori o tome kao o "vinogradu vinorodnom: Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim" (Iz 27,2-3).
Ova dva izlića Duha drže se kao prva (ili rana) kiša i posljednja (ili kasna) kiša: "Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem, i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesan i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje" (Pnz 11,13-14)
Doba sijanja i žetve u Izraelu bilo je suprotno od našega. Prva kiša, koja je omekšavala zemlju, bila je od listopada do kraja prosinca, upravo prije sijanja. Kasna kiša sazrijevala je žito i padala je od ožujka do travnja, upravo prije žetve.
Važno je zapamtiti da su ova dva izlića bila u vezi sa žetvom. Djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!
Ovo Zaharijino proročanstvo je o posebnom izliću Duha Svetoga koje će se dogoditi u posljednje dane. Slično izliće opisano je u Joelu 3, za što ja vjerujem da je Pentekost. Taj odlomak glasi: "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će stari sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one" (Jl 3,1-2).
To je točno ono što se dogodilo na dan Pentekosta! Duh Sveti sišao je u Jeruzalemu u gornju sobu poput bujice kao duh proricanja.
Ovo veliko izliće postalo je postojano navodnjavanje Duhom Svetim koje traje stoljećima. Gotovo dvije tisuće godina Bog izlijeva svog Duha poput kiše na svoj narod, svakodnevno navodnjavajući svoju crkvu i štiteći je. Izaija govori o tome kao o "vinogradu vinorodnom: Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim" (Iz 27,2-3).
Ova dva izlića Duha drže se kao prva (ili rana) kiša i posljednja (ili kasna) kiša: "Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem, i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesan i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje" (Pnz 11,13-14)
Doba sijanja i žetve u Izraelu bilo je suprotno od našega. Prva kiša, koja je omekšavala zemlju, bila je od listopada do kraja prosinca, upravo prije sijanja. Kasna kiša sazrijevala je žito i padala je od ožujka do travnja, upravo prije žetve.
Važno je zapamtiti da su ova dva izlića bila u vezi sa žetvom. Djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!