ON RATOVE PREKIDA

"On ratove prekida" (Ps 46,10).

Kakva dobrodošla vijest djetetu Božjem koje je slomljeno i rastrgano od vojevanja u duši! Bitka u mojoj duši njegova je bika i samo je on može završiti. Moj dobar Otac neće dopustiti da me tijelo ili đavao izmuče do poraza. Moj rat jasno je definirao Jakov koji je zapisao:

"Odakle ratovi i borbe među vama? Zar ne odavde: od vaših požuda što se bore u vašim udovim" (Jak 4,1). Te požude uključuju gramzljivost, ponos i zavist.

Vjekovima su sveti ljudi Božji postavljali isto pitanje: "Hoće li taj rat požuda u meni ikada završiti dok sam živ?" Ne postavljaju li to isto pitanje danas oni koji potpuno ljube Gospodina?

Odgovor je, dakako, da rat mora završiti i da će završiti i da će njega neizbježno slijediti najveći poznat mir. Ali kako rat završava i tko ga završava? Ako je to moja borba i moja obveza završiti ga, Bog mi mora pokazati kako. Ako je to doista njegova bitka, onda je on mora završiti u svoje vrijeme i na svoj način – a meni dati strpljenje dok bitka traje, znajući da me ljubi sve to vrijeme.

Grčka riječ koju je Jakov upotrijebio jest stratenomai koja govori o bitki protiv tjelesnih sklonosti; vojnik u ratu. Ona je izvedenica iz stratia, što znači utaborena vojska. Nije li David govorio o utaborenoj vojsci protiv nas? Naše tjelesne sklonosti dolaze protiv nas poput vojske, zle vojske koja je odlučila potkopati nas i držati u nemiru, nadajući se da ćemo time što će napadati naše umove strahom i nevjerom doživjeti brodolom vjere.

Proučite li hebrejsku riječ za rat koju je David upotrijebio u Psalmu 46,10, vidite da je ona razlog za veliko veselje. To je milchamah, što znači hraniti se nečim, pojesti, proždrijeti.

Ono što nam Riječ ovdje zapravo govori jednostavno je čudesno: Bog će zaustaviti neprijatelja koji nas jede i proždire. On neće dopustiti požudi da se dulje hrani na nama ili da nas svladava. Ohrabrite se! Bog će prekinuti naš rat s požudama. To je Božja bitka, a on nikada ne gubi.