HAJDE U MIRU; TVOJA TE VJERA SPASILA

U svojoj današnjoj pobožnosti, naišao sam na dio propovijedi Williama Bridgea, koju je propovijedao u 17. stoljeću. Osjećam da sam vođen podijeliti to s vama.

Ovo je ta vjera o kojoj sad govorim: vjera kad sva sredstva podbace i leže mrtva pred nama doista časti Boga, posebno zato što opravdava dušu; to je vjera za spasenje duše.

Molite držeći pred sobom 17. poglavlje Luke i dobro razmislite o tome. U posljednjem retku je rečeno: "A on reče ženi: 'Tvoja te vjera spasila. Hajde u miru!'" Ali tu uopće nema spomena o njezinoj vjeri. U 47. retku nema ni spomena o njezinoj ljubavi. "Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi."

Ranije, u 38. retku, spomenute su njezine suze: "Neka žena koja bijaše javna grešnica … donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče mu suzama prati noge … i mazati pomašću."

Tu se spominju njezine suze, tu se spominje njezina darežljivost, velikodušnost i ljubav za Isusa Krista. A ipak naš Gospodin i Spasitelj Krist ne kaže: Ženo, tvoje su te suze spasile, hajde u miru! Ženo, tvoje pokajanje i tvoja poniznost su te spasili, hajde u miru! Niti kaže: Tvoja ljubav za mene i tvoja velikodušnost prema meni su te spasili, ženo, idi u miru.

Ne, nego naš Gospodin i Spasitelj vidio je u toj ženi tajno djelo pouzdanja u njega, jer bila je velika grešnica, te joj kaže: "Ženo, tvoja te vjera spasila. Hajde u miru!"