subota, lipnja 20, 2015

PRODAN ZA NJEGOVU DOBROTU by Nicky Cruz

Od trenutka kad sam predao srce Isusu, znao sam kako sam malo u stanju pridonijeti našem odnosu. Toliko je ljudi talentiranijih od mene, rječitijih za propovjedaonicom, lakše im je iznijeti riječ i više znaju iz teologije; ljudi s većim darovima, koje mogu položiti do Isusovih nogu. Ali ono što sam ja donio je srce koje je potpuno bilo prodano za njegovu dobrotu. Ja sam toliko zaljubljen u Isusa da mi se povremeno čini kako će mi prisni koš eksplodirati. Moj prsni koš nije dovoljno prostran da bi mogao obuhvatiti moje obožavanje. Moj rječnik ne može iskazati dubinu mog štovanja! Moje riječi nikada ne mogu pravilno iskazati ljubav i štovanje koje osjećam u srcu. Postoje vremena kad u agoniji plačem jer ne mogu u potpunosti iskazati moju ljubav!

Kad čitam Davidove psalme, osjećam sličnost. Htio bih imati njegovu sposobnost da prenesem osjećaje za Bogu s takvom rječitošću i ljepotom. Htio bih da mogu pisati kao on. Svirati harfu kao on. Ne mogu reći da s njim dijelim njegov talent, ali mislim da dijelim njegovo srce. Znam kroz što je prolazio. Razumijem što je morao osjećati dok je sam sjedio na hladnom, mračnom mjestu, žudeći za jednostavnijim danima. Žudeći za Božjom blizinom i naklonošću.

I zbog toga je Bog toliko ljubio Davida. Zbog toga ga je Bog nazvao čovjekom po njegovu srcu.

Možete li zamisliti veći kompliment? Možete li zamisliti nešto što bi Bog eventualno mogao reći o nekome što bi imalo veću težinu? Bog je ljubio Davidovo srce. Povezao se s njim. Dvoje je bilo jedno na najprisniji i najsnažniji mogući način. Bog se povezao s Davidom ne zbog njegova izgleda, djela ili snage, nego zbog stanja njegova srca. Zbog ljubavi u njegovu duhu.

Postoji li viši nivo zajedništva s našim Stvoriteljem? Može li netko bliže prići Bogu da bi dijelio prisnost i misli njegova srca? Ne čeznemo li svi da nam Bog kaže: "Volim tvoje srce"?

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.