NA PUTU K SVETOSTI

Pavao potvrđuje naše pravo stanje s Bogom kroz Krista: "Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. Ali ne samo to već se i ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje" (Rim 5,10-11).

Iako nas naša srca osuđuju, Ivan nam kaže: "Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika" (1 Iv 2,1). Dopustite mi dati primjer ovoga iz Isusova vlastitog života.

Dan prije nego je Krist bio razapet, oprao je noge svojim učenicima. Rekao je ovim vrlo nesavršenim ljudima: "Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi" (Iv 13,10). Možda se pitate: "Kako je Isus mogao reći tim učenicima da su čisti?" Svaki običan promatrač tog prizora zapanjio bi se nad ovom Isusovom izjavom. Jedanaestorica muškaraca kojima je to rekao već su pokazala ponos, nevjeru, sebičnost, ambiciju, gramzljivost, nedosljednost, osvetoljubivost. Činjenica je da je Krist dao ovu izjavu o njima jer ih je on odabrao. On ih je stavio na put k svetosti. Sve je to bilo po milosti!

Isus je isto tako znao što je u srcima tih učenika usprkos njihove krajnje nesavršenosti. Štoviše, unaprijed je gledao na vrijeme slomljenosti i skrušenosti u koje su ulazili.

Recimo da vas zamolim da nabrojite sve grijehe koje su ti učenici počinili. Vjerujem da bih sa sigurnošću mogao reći kako smo i vi i ja krivi za sve te iste grijehe u određenim razdobljima svoga životu. Međutim, Isus ima odgovor za sve nas: "Opravdani vjerom u  miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rim 5,1).