SLOMLJENO SRCE
Jednom sam mislio da znam što je slomljeno srce. Mislio sam da sam doživio mnogo slomljenosti – dok mi Duh Sveti nije otvorio oči na dublje značenje te riječi.
David je rekao: "Blizu je Jahve onima koji su slomljena srca, a klonule duše spasava" (Ps 34,19).
Slomljenost je više od plakanja, više od žalosti, više od skršena duha, više od poniznosti. Mnogi koji plaču zaista nisu slomljena srca. Mnogi koji leže pred Bogom i jecaju nisu slomljeni u duhu. Prava slomljenost oslobađa u srcu najveću silu koju Bog može povjeriti čovjeku – veću od sile da podiže mrtve, veću od sile nad bolešću!
Duh je rekao mom srcu: "Pokazat ću ti što Bog vidi kao slomljenost srca, tako da u tebi mogu osloboditi onu silu koja je potrebna u vrijeme razaranja." Slomljenost rezultira silom za obnovu razvalina – silu koja donosi posebnu vrstu slave i časti našem Gospodinu u nemirna vremena!
Slomljenost je u vezi sa zidinama: srušenim, razorenim, uništenim zidinama. "Žrtva Bogu duh je raskajan, srce slomljeno, ponizno, Bože, nećeš prezreti … U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine" (Ps 51,19-20). Jeruzalemske zidine Bog povezuje sa slomljenošću srca.
Dopustite mi da vam pokažem primjer čovjeka koji je stvarno imao slomljeno srce: "Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao … Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovno sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio" (Neh 2,12.15).
Nehemija je za mraka noći "razgledao zid". Hebrejska riječ shabar, koja je ovdje upotrijebljena, ista je riječ koja je upotrijebljena u Psalmu 51,19 za "slomljeno srce".
Netko bi pomislio da je Nehemija postao slomljen kad je "sjeo i zaplakao. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim" (Neh 1,4). Međutim, njegovo plakanje i priznavanje bilo je sam početak slamanja. Nehemijino srce nije bilo potpuno slomljeno dok nije došao u Jeruzalem i vidio razvaline – te odlučio da će nešto u vezi s tim učiniti!
David je rekao: "Blizu je Jahve onima koji su slomljena srca, a klonule duše spasava" (Ps 34,19).
Slomljenost je više od plakanja, više od žalosti, više od skršena duha, više od poniznosti. Mnogi koji plaču zaista nisu slomljena srca. Mnogi koji leže pred Bogom i jecaju nisu slomljeni u duhu. Prava slomljenost oslobađa u srcu najveću silu koju Bog može povjeriti čovjeku – veću od sile da podiže mrtve, veću od sile nad bolešću!
Duh je rekao mom srcu: "Pokazat ću ti što Bog vidi kao slomljenost srca, tako da u tebi mogu osloboditi onu silu koja je potrebna u vrijeme razaranja." Slomljenost rezultira silom za obnovu razvalina – silu koja donosi posebnu vrstu slave i časti našem Gospodinu u nemirna vremena!
Slomljenost je u vezi sa zidinama: srušenim, razorenim, uništenim zidinama. "Žrtva Bogu duh je raskajan, srce slomljeno, ponizno, Bože, nećeš prezreti … U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine" (Ps 51,19-20). Jeruzalemske zidine Bog povezuje sa slomljenošću srca.
Dopustite mi da vam pokažem primjer čovjeka koji je stvarno imao slomljeno srce: "Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao … Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovno sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio" (Neh 2,12.15).
Nehemija je za mraka noći "razgledao zid". Hebrejska riječ shabar, koja je ovdje upotrijebljena, ista je riječ koja je upotrijebljena u Psalmu 51,19 za "slomljeno srce".
Netko bi pomislio da je Nehemija postao slomljen kad je "sjeo i zaplakao. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim" (Neh 1,4). Međutim, njegovo plakanje i priznavanje bilo je sam početak slamanja. Nehemijino srce nije bilo potpuno slomljeno dok nije došao u Jeruzalem i vidio razvaline – te odlučio da će nešto u vezi s tim učiniti!