JEDAN JEDINI KORAK
Je li moguće stvarno ljubiti Gospodina, imati srce za Boga, trošiti vrijeme i novac na njegovo djelo, staviti Boga na prvo mjesto, biti mu posvećen – i još uvijek zadržavati područja neposlušnost prema jasnoj Riječi Božjoj?
Salomon je svim svojim srce želio božansku mudrost i rasuđivanje, kako bi znao razliku između pravoga i krivoga. Bog mu se pojavio u snu i rekao: "Traži što da ti dadem" (1 Kr 3,5). Primio je "pronicavo srce da može … razlikovati dobro od zla" (1 Kr 3,9). Ali Bog je dodao i ovo upozorenje: "Ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane" (1 Kr 3,14). Čuo je snažnu propovijed od samog Boga! I propovijedi njegova oca Davida odzvanjale su mu ušima, a tako i primjer grijeha njegova oca i kazna koja je slijedila. Imao je zakon i suce, uključujući Deboru, Samuela i proroka Natana. David ga je upozorio: "Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga …drži se njegovih zakona, zapovijedi … kako je napisano u Zakon Mojsijevu" (1 Kr 2,3).
Salomon je poznavao Riječ. Kao rezultat svega onoga što mu je Bog otkrio, napisao je preko tisuću pjesama i tri tisuće poslovica. U svojim Izrekama upozorio je na opaku snage tuđinke: "… ona je naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje (pakao)" (Izr 5,4-5). O, kako je poznavao Riječ! Kako je bio dobar kad ju je propovijedao drugima! Svjetski vođe dolazili su mu po savjet. Ali kako god je bio mudar, razborit i blagoslovljen od Boga, još uvijek je prianjao uz područja neposlušnosti u svom životu.
Načinio je jedan jedini korak neposlušnosti, koji ga je na kraju pretvorio u otvrdnula čovjeka, otporna na propovijedi, kojega je tjerala požuda. Kad je uzeo faraonovu kćer za ženu, sve to smatrao je malom indiskrecijom; za njega bio je to samo brak iz političkih razloga. "Oženi se kćerju faraonovom, i uvede je u Davidov grad" (1 Kr 3,1). Ona je bila tuđinka na koju je upozoravao u svojim izrekama, žena čija vrata su vodila u pakao! Faraonova kći predstavlja onu jednu vezicu koja nas još uvijek drži za nešto od ovoga svijeta, jedan jedini lakozavodljiv grijeh koji nije predan – onaj jedan jedini kompromis koji se uvijek opravdava!
Salomon je svim svojim srce želio božansku mudrost i rasuđivanje, kako bi znao razliku između pravoga i krivoga. Bog mu se pojavio u snu i rekao: "Traži što da ti dadem" (1 Kr 3,5). Primio je "pronicavo srce da može … razlikovati dobro od zla" (1 Kr 3,9). Ali Bog je dodao i ovo upozorenje: "Ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane" (1 Kr 3,14). Čuo je snažnu propovijed od samog Boga! I propovijedi njegova oca Davida odzvanjale su mu ušima, a tako i primjer grijeha njegova oca i kazna koja je slijedila. Imao je zakon i suce, uključujući Deboru, Samuela i proroka Natana. David ga je upozorio: "Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga …drži se njegovih zakona, zapovijedi … kako je napisano u Zakon Mojsijevu" (1 Kr 2,3).
Salomon je poznavao Riječ. Kao rezultat svega onoga što mu je Bog otkrio, napisao je preko tisuću pjesama i tri tisuće poslovica. U svojim Izrekama upozorio je na opaku snage tuđinke: "… ona je naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje (pakao)" (Izr 5,4-5). O, kako je poznavao Riječ! Kako je bio dobar kad ju je propovijedao drugima! Svjetski vođe dolazili su mu po savjet. Ali kako god je bio mudar, razborit i blagoslovljen od Boga, još uvijek je prianjao uz područja neposlušnosti u svom životu.
Načinio je jedan jedini korak neposlušnosti, koji ga je na kraju pretvorio u otvrdnula čovjeka, otporna na propovijedi, kojega je tjerala požuda. Kad je uzeo faraonovu kćer za ženu, sve to smatrao je malom indiskrecijom; za njega bio je to samo brak iz političkih razloga. "Oženi se kćerju faraonovom, i uvede je u Davidov grad" (1 Kr 3,1). Ona je bila tuđinka na koju je upozoravao u svojim izrekama, žena čija vrata su vodila u pakao! Faraonova kći predstavlja onu jednu vezicu koja nas još uvijek drži za nešto od ovoga svijeta, jedan jedini lakozavodljiv grijeh koji nije predan – onaj jedan jedini kompromis koji se uvijek opravdava!