TVOJA VELIKA NAGRADA
Mnogi glasovi u svijetu danas analiziraju zašto su ljudi tako zbunjeni i uznemireni. Ali oni daju samo gomilu zbunjujućih obrazloženja. Činjenica je da nijedan pravi ljubitelj Isusa Krista neće biti uznemiren potencijalnim gubitkom materijalnih stvari. Ali bit će preplavljen nevoljama u duhovnom području!
Pavle je znao što je pravi uzrok naših zbunjenosti i muka te govori o tom predmetnu u Rimljanima 7,15-19: "Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim …ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću" (Rim 7,15.19).
Apostol govori: "Upravo ono što ne želim činiti, na kraju činim. A onu jednu stvar koju bih volio činiti u poslušnosti Bogu, nalazim u sebi da je ne mogu izvršiti!"
Pavle ovdje govori za tisuće iskrenih vjernik. Oni su uznemireni jer jednostavno ne nalaze pobjedu nad grijehom. Žele činiti dobro – živjeti sveto i čisto pred Gospodinom – i mrze grijeh koji ih tako lako zavodi te remeti njihovo zajedništvo s Kristom. Međutim, neprestano mu se vraćaju!
Na kraju završavaju nesretni, uznemireni i umorni te viču: "O, jadan ti sam ja čovjek! Ne želim to više činiti. Ali bespomoćan sam da bih se odupro! Zašto sam tako slab? I kako dugo moram podnositi tu bitku? Hoću li kroz čitav svoj život prolaziti prolijevajući rijeku suza, priznajući i kajući se, a onda se ponovno vraćajući na svoj grijeh?"
Abraham je Gospodinu postavio slično pitanje kad nije vidio oslobođenje od dileme u kojoj je bio. Božji odgovor je bio: "Ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika" (Post 15,1). Gospodin mu je rekao: "Abrahame, dat ću ti samoga sebe i to je sve. Ja ću biti tvoj branitelj i tvoja velika nagrada, jer Ja sam onaj koji jesam. Nikada se ne moraš bojati drugog neprijatelja dokle god živiš, jer ja ću ti biti Bog!"
Pavle je znao što je pravi uzrok naših zbunjenosti i muka te govori o tom predmetnu u Rimljanima 7,15-19: "Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim …ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću" (Rim 7,15.19).
Apostol govori: "Upravo ono što ne želim činiti, na kraju činim. A onu jednu stvar koju bih volio činiti u poslušnosti Bogu, nalazim u sebi da je ne mogu izvršiti!"
Pavle ovdje govori za tisuće iskrenih vjernik. Oni su uznemireni jer jednostavno ne nalaze pobjedu nad grijehom. Žele činiti dobro – živjeti sveto i čisto pred Gospodinom – i mrze grijeh koji ih tako lako zavodi te remeti njihovo zajedništvo s Kristom. Međutim, neprestano mu se vraćaju!
Na kraju završavaju nesretni, uznemireni i umorni te viču: "O, jadan ti sam ja čovjek! Ne želim to više činiti. Ali bespomoćan sam da bih se odupro! Zašto sam tako slab? I kako dugo moram podnositi tu bitku? Hoću li kroz čitav svoj život prolaziti prolijevajući rijeku suza, priznajući i kajući se, a onda se ponovno vraćajući na svoj grijeh?"
Abraham je Gospodinu postavio slično pitanje kad nije vidio oslobođenje od dileme u kojoj je bio. Božji odgovor je bio: "Ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika" (Post 15,1). Gospodin mu je rekao: "Abrahame, dat ću ti samoga sebe i to je sve. Ja ću biti tvoj branitelj i tvoja velika nagrada, jer Ja sam onaj koji jesam. Nikada se ne moraš bojati drugog neprijatelja dokle god živiš, jer ja ću ti biti Bog!"