DNEVNO PREDAVANI SMRTI
Pobožan apostol Pavao bio je pun Duha Svetog i spoznaje otkrivenja. Žarko je molio i svakodnevno hodao u prisnom zajedništvu s Isusom. Međutim, priznaje da je neprestano bio udaran, klevetan, preziran i grđen. Ogovarali su ga, napadali mu karakter i sramotili ime.
Toliko i tako često je patio da su se i njegova duhovna djeca pitala zašto se neprestano suočava s nevoljom i progonstvom. Svaki put kad su ga vidjeli, lice mu je bilo u masnicama, kosti slomljene ili tijelo prekriveno ožiljcima. Dakako, to je Pavla duboko boljelo. On je bio snažan, iskren propovjednik Božje milosti i izbavljenja, a svugdje kamo se okrenuo, grdili su ga i klevetali.
Rekao je da mu je ostao samo jedan prijatelj, Onezifor, koji "se nije stidio mojih okova" (2 Tim 2,16). Rekao je za svoga prijatelja: "Ovaj se čovjek ne stidi mojeg utamničenja. On zna bolje i ne razmišlja da je neki skriven grijeh u mom životu!"
Pavao je isto tako rekao da ga je ohrabrila skupina vjernika koji su "imali suosjećanja za sužnje" (Heb 10,34). Rekao je: "Ti ljudi osjećaju što ja osjećam." Oni su stajali uz Pavla u njegovim kušnjama jer su sami "podnosili čestu borbu – patnje: dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevolja … postajući supatnici s onima koji su se nalazili u takvoj nezgodi" (r. 33). Ti vjernici postali su apostolovi "supatnici", jer ista stvar koja se događala njemu, dogodila se i njima!
Poznajem duboko duhovnog pastora koji je godinama podnosio sotonske udarce i progonstvo od drugih vjernika. Svaki put kad sam ga vidio, tražio me da molim za njega u vezi s njegovim nevoljama. Radosno sa pristao, ali s vremenom, kako su njegove kušnje ustrajale, to me počelo smetati. Na kraju sam ga izravno upitao: "Ne razumijem zašto si uvijek toliko mučen. Ti si jedan od najpobožnijih pastora koje znam. Prisan si s Gospodinom, uvijek u molitvi i neprestanom proučavanju njegove Riječi. Zašto bi on dopuštao da se neprestano suočavaš s nevoljom?
Ali sad razumijem da je ovaj pobožan pastir bio svakodnevno predavan smrtnim situacijama jer je bio pun uskrsla života. Bog ga je htio upotrijebiti na silan način te ga je nastavio predavati smrti u svakom području života. Bog nije htio da išta ostane što bi sprečavalo divno očitovanje Krista u njemu.
Sotona je naumio uništiti Pavla jer je znao da će iz njegova života zasjati veliko očitavanje Krista.
Toliko i tako često je patio da su se i njegova duhovna djeca pitala zašto se neprestano suočava s nevoljom i progonstvom. Svaki put kad su ga vidjeli, lice mu je bilo u masnicama, kosti slomljene ili tijelo prekriveno ožiljcima. Dakako, to je Pavla duboko boljelo. On je bio snažan, iskren propovjednik Božje milosti i izbavljenja, a svugdje kamo se okrenuo, grdili su ga i klevetali.
Rekao je da mu je ostao samo jedan prijatelj, Onezifor, koji "se nije stidio mojih okova" (2 Tim 2,16). Rekao je za svoga prijatelja: "Ovaj se čovjek ne stidi mojeg utamničenja. On zna bolje i ne razmišlja da je neki skriven grijeh u mom životu!"
Pavao je isto tako rekao da ga je ohrabrila skupina vjernika koji su "imali suosjećanja za sužnje" (Heb 10,34). Rekao je: "Ti ljudi osjećaju što ja osjećam." Oni su stajali uz Pavla u njegovim kušnjama jer su sami "podnosili čestu borbu – patnje: dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevolja … postajući supatnici s onima koji su se nalazili u takvoj nezgodi" (r. 33). Ti vjernici postali su apostolovi "supatnici", jer ista stvar koja se događala njemu, dogodila se i njima!
Poznajem duboko duhovnog pastora koji je godinama podnosio sotonske udarce i progonstvo od drugih vjernika. Svaki put kad sam ga vidio, tražio me da molim za njega u vezi s njegovim nevoljama. Radosno sa pristao, ali s vremenom, kako su njegove kušnje ustrajale, to me počelo smetati. Na kraju sam ga izravno upitao: "Ne razumijem zašto si uvijek toliko mučen. Ti si jedan od najpobožnijih pastora koje znam. Prisan si s Gospodinom, uvijek u molitvi i neprestanom proučavanju njegove Riječi. Zašto bi on dopuštao da se neprestano suočavaš s nevoljom?
Ali sad razumijem da je ovaj pobožan pastir bio svakodnevno predavan smrtnim situacijama jer je bio pun uskrsla života. Bog ga je htio upotrijebiti na silan način te ga je nastavio predavati smrti u svakom području života. Bog nije htio da išta ostane što bi sprečavalo divno očitovanje Krista u njemu.
Sotona je naumio uništiti Pavla jer je znao da će iz njegova života zasjati veliko očitavanje Krista.