SVETE GRANE
Kad čitate 1 Pt 1,15: "Budite sveti jer sam ja svet", možda se uznemirite. "Misliš li da i ja moram biti svet kao što je bio svet Isus? Nemoguće! On je bio bez mrlje, savršen. Kako bi itko na zemlji mogao živjeti tim standardom?"
Sama svrha zakona bila je pokazati da je nemoguće doseći Božji standard svetosti. Nikakva količina ljudske volje, snage ili sposobnosti nikada nas ne bi mogla učiniti svetima. Zbog toga može biti samo jedan put kako da postanemo sveti: moramo biti u Kristu i njegova svetost mora postati naša.
"Ako je korijen svet, svete su i grane" (Rim 11,16). Pavao kaže da zato što je Isus, korijen, svet i mi grane smo svete. A Ivan piše: "Ja sam trs, vi ste mladice (grane)" (Iv 15,5). Drugim riječima, zato što smo u Kristu, učinjeni smo svetima njegovom svetošću.
Činjenica je da Bog prepoznaje kao svetoga samo jednog Čovjeka – Isusa Krista. U očima Božjim bila su samo dva predstavnika ljudi kroz povijest: prvi, doslovan Adam, i drugi Adam, koji je Isus. Čitavo čovječanstvo obuhvaćeno je u prvom Adamu i kad je on sagriješio, svi smo postali grešnici. Zatim se pojavio Isus kao novi Čovjek i kroz njegovo pomirenje na križu, čitavo čovječanstvo potencijalno je sabrano u njemu. Danas Bog prepoznaje samo toga jednog Čovjeka, Isusa – a on je svet.
Poput Adama, bez Kristova izbavljenja, nikada ne možemo biti sveti. Kako god dugo živjeli ili se teško trudili; koliko god molitava izgovorili ili kako često čitali Bibliju; bez obzira koliko požuda pobijedili, nikada nećemo biti savršeno sveti.
Isus sam stoji u savršenoj svetosti. Ako itko ikada može stajati pred nebeskim Ocem tako da ga prihvati, taj čovjek mora biti u Kristu. Mi stojimo pred Ocem bez ikakve naše zasluge ili vlastitih prava. Stojimo jedino po Kristovoj milosti.
Sama svrha zakona bila je pokazati da je nemoguće doseći Božji standard svetosti. Nikakva količina ljudske volje, snage ili sposobnosti nikada nas ne bi mogla učiniti svetima. Zbog toga može biti samo jedan put kako da postanemo sveti: moramo biti u Kristu i njegova svetost mora postati naša.
"Ako je korijen svet, svete su i grane" (Rim 11,16). Pavao kaže da zato što je Isus, korijen, svet i mi grane smo svete. A Ivan piše: "Ja sam trs, vi ste mladice (grane)" (Iv 15,5). Drugim riječima, zato što smo u Kristu, učinjeni smo svetima njegovom svetošću.
Činjenica je da Bog prepoznaje kao svetoga samo jednog Čovjeka – Isusa Krista. U očima Božjim bila su samo dva predstavnika ljudi kroz povijest: prvi, doslovan Adam, i drugi Adam, koji je Isus. Čitavo čovječanstvo obuhvaćeno je u prvom Adamu i kad je on sagriješio, svi smo postali grešnici. Zatim se pojavio Isus kao novi Čovjek i kroz njegovo pomirenje na križu, čitavo čovječanstvo potencijalno je sabrano u njemu. Danas Bog prepoznaje samo toga jednog Čovjeka, Isusa – a on je svet.
Poput Adama, bez Kristova izbavljenja, nikada ne možemo biti sveti. Kako god dugo živjeli ili se teško trudili; koliko god molitava izgovorili ili kako često čitali Bibliju; bez obzira koliko požuda pobijedili, nikada nećemo biti savršeno sveti.
Isus sam stoji u savršenoj svetosti. Ako itko ikada može stajati pred nebeskim Ocem tako da ga prihvati, taj čovjek mora biti u Kristu. Mi stojimo pred Ocem bez ikakve naše zasluge ili vlastitih prava. Stojimo jedino po Kristovoj milosti.