MI SMO NJEGOVO TIJELO!
"Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). Mi smo sami udovi tijela Kristova! Po vjeri smo postali kost njegove kosti i meso njegova mesa. I sad smo svi usvojeni u jednu obitelj: "Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome" (Rim 12,5).
Vidite, iz groba je izašao novi Čovjek. A od vremena križa, svi koji su se pokajali i vjerovali u toga novog Čovjeka sabrani su u njemu: "Mi smo svi – bilo Židovi, bilo Grci; bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, već od mnogih" (1 Kor 12,13-14).
Nema više crnih, bijelih, žutih, crvenih, židova, muslimana ili pogana. Svi smo mi od jedne krvi u Kristu Isusu. A zbog Kristova djela na križu, čovjek se više ne mora truditi biti svet držanjem zakona i zapovjedi. On ne može postati svet dobrim djelima, pravednim djelima, ljudskim trudom ili borbama tijela.
"… da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16). "… neprijateljstvo … sruši u svome tijelu, tim što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir" (Ef 2,14-15).
Otac je mogao prihvatiti samo jednoga Čovjeka – novoga, uskrslog Čovjeka! A kad je taj novi Čovjek predstavio svome Ocu sve koji su imali vjeru u njega, Otac je odgovorio: "Prihvaćam vas sve kao svete – jer ste u mome svetom Sinu!" "… dobrostivo nas obdari u Ljubljenome" (Ef 1,6).
Štoviše, zapečaćeni smo Duhom Svetim: "… da u provedbi punine vremena obuhvati pod jednu glavu u Kristu sve … u (kojemu) ste, prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim" (Ef 1,10.13).
Tako, vidite, svetost nije nešto što činimo, postižemo ili izrađujemo. Naprotiv, to je nešto što vjerujemo. Bog nas prihvaća kao svete jedino ako imamo vjeru u Krista i ostajemo u njemu. Put do svetosti nije kroz ljudsku sposobnost, nego po vjeri!
Vidite, iz groba je izašao novi Čovjek. A od vremena križa, svi koji su se pokajali i vjerovali u toga novog Čovjeka sabrani su u njemu: "Mi smo svi – bilo Židovi, bilo Grci; bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, već od mnogih" (1 Kor 12,13-14).
Nema više crnih, bijelih, žutih, crvenih, židova, muslimana ili pogana. Svi smo mi od jedne krvi u Kristu Isusu. A zbog Kristova djela na križu, čovjek se više ne mora truditi biti svet držanjem zakona i zapovjedi. On ne može postati svet dobrim djelima, pravednim djelima, ljudskim trudom ili borbama tijela.
"… da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16). "… neprijateljstvo … sruši u svome tijelu, tim što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir" (Ef 2,14-15).
Otac je mogao prihvatiti samo jednoga Čovjeka – novoga, uskrslog Čovjeka! A kad je taj novi Čovjek predstavio svome Ocu sve koji su imali vjeru u njega, Otac je odgovorio: "Prihvaćam vas sve kao svete – jer ste u mome svetom Sinu!" "… dobrostivo nas obdari u Ljubljenome" (Ef 1,6).
Štoviše, zapečaćeni smo Duhom Svetim: "… da u provedbi punine vremena obuhvati pod jednu glavu u Kristu sve … u (kojemu) ste, prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim" (Ef 1,10.13).
Tako, vidite, svetost nije nešto što činimo, postižemo ili izrađujemo. Naprotiv, to je nešto što vjerujemo. Bog nas prihvaća kao svete jedino ako imamo vjeru u Krista i ostajemo u njemu. Put do svetosti nije kroz ljudsku sposobnost, nego po vjeri!