OPRAVDAVAJUĆA VJERA
Opravdanje i pravednost dolaze jedino po vjeri. Spašen sam po vjeri, učinjen pravednim po vjeri i sačuvan po vjeri u Kristovu krv. To je sam temelj evanđelja. Ali nije sva vjera opravdavajuća. Biblija jasno govori o dvije vrsti vjere: jednoj koja opravdava i drugoj koja nema vrijednosti – vjeri koju imaju čak i đavli.
Knjiga Djela spominje da je i Šimun vrač "povjerovao", ali njegova vjera nije bila opravdavajuća. "I sam Šimun postade vjernik (te) primi krštenje" (Dj 8,13). Ponudio je Petru novac da dobije silu Duha Svetog, ali Petar mu je odgovorio: "Vidim da si otrovna žuč i bezbožni okovi" (Dj 8,23). Rekao je: "Tvoje srce još uvijek je vezano grijehom."
Petar mu je rekao da će bez pokajanja i on i njegov novac propasti. Šimun je doista povjerovao, ali nije postigao Božju pravednost u Kristu. Njegova vjera nije bila opravdavajuća, ona vjera koja čisti srce i donosi pravednost Kristovu.
Pismo kaže da su mnogi judi "povjerovali (u Isusa) jer su vidjeli čudesa koja je činio. Ali im se sam Isus nije povjeravao … jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu" (Iv 2,23-25). Ti su ljudi imali neko vjerovanje u Krista, ali to nije bila vjera onih koji primaju "vlast da postanu djeca Božja" (Iv 1,12).
Opravdavajuća vjera je više od vjere odobravanja; ona čini više od samog priznanja Boga. Jakov uvjerava: "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću" (Jak 2,19). On govori o mrtvoj, privremenoj vjeri, ne vječnoj.
I Isus je upozorio na tu vrstu vjere, govoreći da neki vjeruju neko vrijeme, "ali nemaju korijena … (te) u vrijeme napasti otpadnu" (Lk 8,13).
Ali postoji i opravdavajuća vjera, vjera koja "čisti srce" (vidi Dj 15,9) i "postiže pravednost" (Rim 10,10).
Da bi vjera bila opravdavajuća, mora biti popraćena željom za poslušnošću i vjernošću Bogu. Takva vjera sadrži vitalnu snagu, princip vječne poslušnosti i ljubavi za Boga.
Knjiga Djela spominje da je i Šimun vrač "povjerovao", ali njegova vjera nije bila opravdavajuća. "I sam Šimun postade vjernik (te) primi krštenje" (Dj 8,13). Ponudio je Petru novac da dobije silu Duha Svetog, ali Petar mu je odgovorio: "Vidim da si otrovna žuč i bezbožni okovi" (Dj 8,23). Rekao je: "Tvoje srce još uvijek je vezano grijehom."
Petar mu je rekao da će bez pokajanja i on i njegov novac propasti. Šimun je doista povjerovao, ali nije postigao Božju pravednost u Kristu. Njegova vjera nije bila opravdavajuća, ona vjera koja čisti srce i donosi pravednost Kristovu.
Pismo kaže da su mnogi judi "povjerovali (u Isusa) jer su vidjeli čudesa koja je činio. Ali im se sam Isus nije povjeravao … jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu" (Iv 2,23-25). Ti su ljudi imali neko vjerovanje u Krista, ali to nije bila vjera onih koji primaju "vlast da postanu djeca Božja" (Iv 1,12).
Opravdavajuća vjera je više od vjere odobravanja; ona čini više od samog priznanja Boga. Jakov uvjerava: "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću" (Jak 2,19). On govori o mrtvoj, privremenoj vjeri, ne vječnoj.
I Isus je upozorio na tu vrstu vjere, govoreći da neki vjeruju neko vrijeme, "ali nemaju korijena … (te) u vrijeme napasti otpadnu" (Lk 8,13).
Ali postoji i opravdavajuća vjera, vjera koja "čisti srce" (vidi Dj 15,9) i "postiže pravednost" (Rim 10,10).
Da bi vjera bila opravdavajuća, mora biti popraćena željom za poslušnošću i vjernošću Bogu. Takva vjera sadrži vitalnu snagu, princip vječne poslušnosti i ljubavi za Boga.