ODNIJETI TO DO KRIŽA
Pod Starim savezom zahtijevala se apsolutna poslušnost. Božji zakon nije dopuštao ni najmanju neposlušnost. Jednostavno rečeno, duša koja je sagriješila je umrla.
Ove zapovijedi jasno su bile izložene, govoreći da je savršena poslušnost ono što traži sveti Bog. Međutim, zakon nije stvorio sredstvo u ljuskom tijelu za takvu poslušnost i čovjek se našao krajnje nesposoban provoditi zahtjeve zakona. Pavao je zakon nazvao "… jarmom koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi" (Dj 15,10).
Međutim, Pavao isto tako govori o zakonu kao "čuvaru da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24). Zakon razotkriva naše srce učeći nas da smo bez snage volje bespomoćni kao mala djeca, u potrebi za spasiteljem.
U toj točki, možda ćete se pitati: "Zašto bi Bog zahtijevao savršenu poslušnost od nas, a ne bi nam osigurao snagu da to postignemo?" Biblija je jasna: Bog nas je morao dovesti do mjesta gdje smo shvatili da nemamo snage pobjeći od svoga grijeha.
Izraelu je bilo potrebno četiristo godina nevolja kako bi naučili da ne mogu osigurati vlastito izbavljenje. Nisu se mogli riješiti svojih gospodara u vlastitoj snazi. Potreban im je bio izbavitelj – Bog koji bi sišao i izveo ih iz njihova ropstva.
A da bi Izrael shvatio svoju potrebu za izbaviteljem, potrebna su bila stoljeća – sve do vremena Zaharije. Konačno se narod uvjerio da im je potreban spasitelj koji će mu "biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega" (Zah 2,9). Sam Bog trebao im je biti oganj unaokolo i slava među njima!
Međutim, mnogi kršćani danas još uvijek nisu naučili tu lekciju. Žive pod zakonom; bore se u svome tijelu; daju obećanja Bogu; pokušavaju se osloboditi od svoga grijeha. Svakoga se dana bude govoreći: "Ovo je dan, Gospodine! Naći ću snagu i volju da slomim ove lance. Još samo malo truda i bit ću slobodan!"
Ne! To se nikada neće dogoditi. Jedino će završit u više krivnje. Zakon je da nas otjera do križa da priznamo svoju bespomoćnost i potrebu za izbaviteljem.
Ove zapovijedi jasno su bile izložene, govoreći da je savršena poslušnost ono što traži sveti Bog. Međutim, zakon nije stvorio sredstvo u ljuskom tijelu za takvu poslušnost i čovjek se našao krajnje nesposoban provoditi zahtjeve zakona. Pavao je zakon nazvao "… jarmom koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi" (Dj 15,10).
Međutim, Pavao isto tako govori o zakonu kao "čuvaru da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24). Zakon razotkriva naše srce učeći nas da smo bez snage volje bespomoćni kao mala djeca, u potrebi za spasiteljem.
U toj točki, možda ćete se pitati: "Zašto bi Bog zahtijevao savršenu poslušnost od nas, a ne bi nam osigurao snagu da to postignemo?" Biblija je jasna: Bog nas je morao dovesti do mjesta gdje smo shvatili da nemamo snage pobjeći od svoga grijeha.
Izraelu je bilo potrebno četiristo godina nevolja kako bi naučili da ne mogu osigurati vlastito izbavljenje. Nisu se mogli riješiti svojih gospodara u vlastitoj snazi. Potreban im je bio izbavitelj – Bog koji bi sišao i izveo ih iz njihova ropstva.
A da bi Izrael shvatio svoju potrebu za izbaviteljem, potrebna su bila stoljeća – sve do vremena Zaharije. Konačno se narod uvjerio da im je potreban spasitelj koji će mu "biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega" (Zah 2,9). Sam Bog trebao im je biti oganj unaokolo i slava među njima!
Međutim, mnogi kršćani danas još uvijek nisu naučili tu lekciju. Žive pod zakonom; bore se u svome tijelu; daju obećanja Bogu; pokušavaju se osloboditi od svoga grijeha. Svakoga se dana bude govoreći: "Ovo je dan, Gospodine! Naći ću snagu i volju da slomim ove lance. Još samo malo truda i bit ću slobodan!"
Ne! To se nikada neće dogoditi. Jedino će završit u više krivnje. Zakon je da nas otjera do križa da priznamo svoju bespomoćnost i potrebu za izbaviteljem.