ODLAGANJE TERETA
Odlaganje tereta zahtijeva snažan čin odluke i neku vrstu duhovne operacije koju može obaviti jedino Duh Sveti.
Vidimo to ilustrirano u Nehemijinoj knjizi. Jedno vrijeme Izraelci su vjerno i marljivo popravljali jeruzalemska vrata. Ali kad su jednom vrata ponovno bila na mjestu, narod je potpuno zapustio držanje subote. Svakoga tjedna duge su kolone natovarenih životinja prolazile kroz jeruzalemska vrata, dolazeći i odlazeći s gradske tržnice noseći robu.
Nehemija se razljutio kad je vidio svu tu aktivnost na subotnji dan (vidi Neh 13,15). Upozorio je ljude da odlože sve svoje terete i časte Božju subotu, ali kad nisu htjeli poslušati, podigao je razinu svoga zahtjeva: "Prekorih judejske velikaše i rekoh im: 'Kakvo to zlo djelo činite i skvrnite dan subotni?'" (Neh 15,17). Rekao je: "Grdio sam ih, propovijedao im, upozoravao ih. Ali nikakve koristi nije bilo."
Konačno mu je bilo dosta te je poduzeo drastičnu mjeru: "I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila, i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotni" (Neh 13,19).
Postavio je stražu na vrata. Ali ni tada se ljudi s teretom nisu zastrašili. Svu su noć bili pod zidom noseći svoje terete okolo dok su čekali da se otvore vrata (vidi Neh 13,20).
Ljubljeni, vaši tereti uvijek će biti smješteni s onu strnu vaših umova čekajući priliku da uskoče ravno natrag. Možete ih pustiti da noću miruju, ali ujutro će biti tamo; iste stare brige čekat će vas da ih podignete i vratite.
Što je, dakle, Nehemija učinio da zaustavi sve ono nošenje tereta? Rekao je: "Upozorio sam ih i rekao im: 'Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku.' Od toga vremena nisu više dolazili u subotu" (Neh 13,21).
Kad je Nehemija došao da kraja izdržljivosti, zaprijetio je. I, ljubljeni, to je upravo ono što mi moramo učiniti da držimo sve terete s onu stranu vrata naših umova. Poput Nehemije, trebamo zavapiti iz naše duše: "To nije Božji način! Ja živim u danu subotnjeg počinka, a moja duša je sve drugo samo ne u počinku. Sve moje brige dolaze i odlaze kako im padne na pamet. Moram uzeti vlast nad tim teretima, pod svaku cijenu!"
Vidimo to ilustrirano u Nehemijinoj knjizi. Jedno vrijeme Izraelci su vjerno i marljivo popravljali jeruzalemska vrata. Ali kad su jednom vrata ponovno bila na mjestu, narod je potpuno zapustio držanje subote. Svakoga tjedna duge su kolone natovarenih životinja prolazile kroz jeruzalemska vrata, dolazeći i odlazeći s gradske tržnice noseći robu.
Nehemija se razljutio kad je vidio svu tu aktivnost na subotnji dan (vidi Neh 13,15). Upozorio je ljude da odlože sve svoje terete i časte Božju subotu, ali kad nisu htjeli poslušati, podigao je razinu svoga zahtjeva: "Prekorih judejske velikaše i rekoh im: 'Kakvo to zlo djelo činite i skvrnite dan subotni?'" (Neh 15,17). Rekao je: "Grdio sam ih, propovijedao im, upozoravao ih. Ali nikakve koristi nije bilo."
Konačno mu je bilo dosta te je poduzeo drastičnu mjeru: "I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila, i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotni" (Neh 13,19).
Postavio je stražu na vrata. Ali ni tada se ljudi s teretom nisu zastrašili. Svu su noć bili pod zidom noseći svoje terete okolo dok su čekali da se otvore vrata (vidi Neh 13,20).
Ljubljeni, vaši tereti uvijek će biti smješteni s onu strnu vaših umova čekajući priliku da uskoče ravno natrag. Možete ih pustiti da noću miruju, ali ujutro će biti tamo; iste stare brige čekat će vas da ih podignete i vratite.
Što je, dakle, Nehemija učinio da zaustavi sve ono nošenje tereta? Rekao je: "Upozorio sam ih i rekao im: 'Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku.' Od toga vremena nisu više dolazili u subotu" (Neh 13,21).
Kad je Nehemija došao da kraja izdržljivosti, zaprijetio je. I, ljubljeni, to je upravo ono što mi moramo učiniti da držimo sve terete s onu stranu vrata naših umova. Poput Nehemije, trebamo zavapiti iz naše duše: "To nije Božji način! Ja živim u danu subotnjeg počinka, a moja duša je sve drugo samo ne u počinku. Sve moje brige dolaze i odlaze kako im padne na pamet. Moram uzeti vlast nad tim teretima, pod svaku cijenu!"