NE NOSITE NIKAKVA BREMENA NA VRATA
"A vi, ako me poslušate – riječ je Jahvina – i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotni, ne radeći nikakva posla, tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka" (Jer 17,24-25). Vjerujem da je čitav ovaj odlomak proročanski o Kristu i njegovoj crkvi!
Znamo da je Krist potomak Davidov. I znamo da on sjedi kao kralj na Davidovu prijestolju. Ali tko su kraljevi koje Jeremija ovdje opisuje, Jeruzalemci koji jašu na konjima i voze se kolima?
Mi smo taj narod i nama je dano nevjerojatno obećanje: ako odnesemo sva naša bremena k nositelju bremena, živjet ćemo zauvijek u miru, slobodni od svakoga ropstva. Isusova zapovijed da položimo naša bremena na njega nije opcija. To trebamo činiti kao stvar pouzdanja u njega.
"Ali ako me ne poslušate, te ne budete svetkovali dan subotni i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vatima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti" (Jer 17,27).
Prorok govori: "Ne budete li poslušali Božju zapovijed da prestanete nositi svoja bremena, na kraju će vas ona proždrijeti." Tragično, ali to opisuje mnoge današnje vjernike. Neki noću jedva spavaju jer nikada ne prestaju razmišljati o svojim problemima. U svojim umovima iznova i iznova prevruću stvari, pitajući se: "Gdje sam pogriješio? Kako mogu ispraviti stvari?"
Kad se probude, misli im idu ravno k njihovim bremenima – pod tušem, dok se odijevaju, zatim kod stola dok doručkuju. Dok izlaze kroz vrata, već su tako opterećeni da se ne mogu ni nasmiješiti.
Takvi kršćani ne poznaju ni trenutka počinka u Isusu – počinak koji on besplatno daje!
Znamo da je Krist potomak Davidov. I znamo da on sjedi kao kralj na Davidovu prijestolju. Ali tko su kraljevi koje Jeremija ovdje opisuje, Jeruzalemci koji jašu na konjima i voze se kolima?
Mi smo taj narod i nama je dano nevjerojatno obećanje: ako odnesemo sva naša bremena k nositelju bremena, živjet ćemo zauvijek u miru, slobodni od svakoga ropstva. Isusova zapovijed da položimo naša bremena na njega nije opcija. To trebamo činiti kao stvar pouzdanja u njega.
"Ali ako me ne poslušate, te ne budete svetkovali dan subotni i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vatima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti" (Jer 17,27).
Prorok govori: "Ne budete li poslušali Božju zapovijed da prestanete nositi svoja bremena, na kraju će vas ona proždrijeti." Tragično, ali to opisuje mnoge današnje vjernike. Neki noću jedva spavaju jer nikada ne prestaju razmišljati o svojim problemima. U svojim umovima iznova i iznova prevruću stvari, pitajući se: "Gdje sam pogriješio? Kako mogu ispraviti stvari?"
Kad se probude, misli im idu ravno k njihovim bremenima – pod tušem, dok se odijevaju, zatim kod stola dok doručkuju. Dok izlaze kroz vrata, već su tako opterećeni da se ne mogu ni nasmiješiti.
Takvi kršćani ne poznaju ni trenutka počinka u Isusu – počinak koji on besplatno daje!