SAMO ZA OBITELJ
"Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka" (Post 43,30).
Ovo je slika srca našega Spasitelja – čak i prema grešnima. Josipova su braća bila u njegovoj kući, jela su i pila u njegovoj nazočnosti. Ali "staviše njemu napose, njima napose" (Post 43,32). Ne smijemo olako prijeći nad važnošću ove izjave. Ovi su se ljudi radovali u Josipovoj nazočnosti bez da su u potpunosti bili obnovljeni, bez da su ga stvarno poznavali, bez otkrivenja ljubavi i milosti.
I mi možemo biti ljudi koji slave, jedu i piju u Gospodnjoj nazočnosti, a ipak još ne primiti otkrivenje o njegovoj beskonačnoj ljubavi. Osjećaj neljubljenosti još je uvijek u našim srcima. To je slučaj s kršćanima koji odlaze u dom Božji te pjevaju, štuju i slave, a onda idu kući k istoj staroj laži: "Bog mi ne pokazuje nikakav dokaz da me ljubi. Moje molitve ostaju neodgovorene. On se zapravo ne brine za mene onako kako se brine za druge kršćane."
Za Josipovu braću postojao je jedan posljednjih korak koji su trebali napraviti prije nego su mogli primiti potpuno otkrivenje ljubavi. Takvo otkrivenje primaju oni koji su srca slomljena i skrhana. "Žrtve su Bogu duh slomljen; srce slomljeno i skrhano, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,17). Braća još nisu bila slomljena srca (Post 43,34).
Ti su ljudi priznali svoj grijeh, ali bilo im je potrebno da se potpuno slome i da dođu potpuno do kraja svoje ogorčenosti i ljudskih izvora prije nego im Josip može otkriti svoju ljubav. I tako ih je Josip stavio na posljednji test. Zapovjedio je svome upravitelju da stavi njegovu osobnu srebrnu čašu u vreću Benjamina, najmlađeg brata, prije nego se vrate u Kanaan. Braća su jedva izašla iz grada kad su ih Josipovi ljudi sustigli i optužili za krađu čaše. Bili su tako sigurni u svoju nevinost da su rekli: "Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru" (Post 44,9).
Poslušajte promjenu njihovih stavova: "Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru" (Post 44,16). U njima više nije bilo borbe. Više nije bilo ponosa. Bili su skrhani, slomljeni – i konačno su zavapili iz dubine svoga srca: "Predajemo se!"
A onda je došlo otkrivenje velike ljubavi Božje. "Josip se više nije mogao svladavati pred onima koji su ga okruživali, pa povika: 'Neka svi odstupe!' Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći" (Post 45,1).
Svijet ništa ne zna o takvom otkrivenju ljubavi. Oni su sad osjetili da su obitelj, osjetili su bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje. Pismo nam govori da je Josip "briznuo u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se to i na faraonovu dvoru" (Post 45,2). Svijet može slušati o Božjoj ljubavi, ali jedino je obitelj može iskusiti. Jedino obitelj Božja ima posla s takvom ljubavi i milosrđem.
Ljubljeni, Bog boravi s poniznima i onima koji su srca slomljena. On se raduje u svojoj obitelji – on nas je ljubio sve ove godine ranije, čak i dok smo bili grešnici. Počivajte u njegovoj ljubavi za vas.