PUT GORE

Poznavao sam velike kršćane koji su iskusili kušnju tako mračnu i duboku da se njihov život nije činio vrijedan življenja. U svome najmračnijem času, Jeremija je otkrio slavnu istinu koja mu je donijela novu nadu i sigurnost njegovu umu. Bilo je to nešto što je već znao u vezi s Bogom, ali nije dotaklo njegovu dušu dok nije došao do kraja samoga sebe. Otkrio je da je Bog i na samom dnu njegove kušnje. Što je dublje silazio, više je trebao otkrivati Boga. Boga se nije moglo otkrivati tamo gore u nekom blaženom lebdjenju prema bezbrižnom nebu, već u sjenama žalosti i očaja. Kad je pao na dno, udario je u Boga! Pao je udarivši teško u vjernost suosjećajnog Boga. Poslušajte njegovo otkriće:

"Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika" (Tuž 3,22-23).

Malo pomalo, Jeremija je došao do spoznaje velikih istina koje se mogu otkriti jedino onima koji su na dnu.

1. Kad sam na najnižoj točki, kad mi nevolje dođu preko glave poput vode, kažem: "Pogiboh!" Ali Bog mi se primiče i šapće: "Ne boj se!" (Tuž 3,54-57)

2. Kad se čini da se Bog "oblakom … obastro da molitva ne prodre do njega", još uvijek vidi moje tlačenje te mi "dosudi pravdu" (Tuž 3,44.59).

3. Ako Gospodin dopušta tugu i žalost, on će me u isto vrijeme poduprijeti obiljem suosjećanja i ljubavi (Tuž 3,32)

4. Kad sam poput zatvorenika u nevolji, Bog nije protiv mene nastojeći me zgnječiti pod svojom nogom (Tuž 3,34).

5. Bog ne pokušava osujetiti nijedan moj plan; ne uzrokuje on moju zbrku niti radi protiv mene (Tuž 3,35-36).

6. Čak i u mom očaju i gorčini, kad mi je bilo mrsko suočiti se s novim danom, njegovo suosjećanje nije podbacilo. Njegova me milost čekala, nova svakoga jutra (Tuž 3,22-23).

7. S obzirom da je Bog uvijek vjeran, neće me odbaciti. Bit će uz mene i spasiti me (Tuž 3,25-26).

8. Kad sam na najnižoj točki i nemam se kamo okrenuti osim Bogu, podići ću svoje srce i ruke i zahvaljivati mu za njegovu vjernost! (tuž 3,40-41).

9. Dok sam bio oboren, iscrpili su se moja snaga i nada. Ostavljen sam bio prazan i ponižen i sada potpuno ovisim o njegovu milosrđu! (Tuž 3,18.20-22).