ISTINA O VJERI

Zamislimo da je jedan od mojih sinova u šumi pao u medvjeđu zamku i da leži povrijeđen i krvav te vičući traži pomoć.

Kao njegov otac, zastanem li ja da analiziram kvalitetu njegove vjere? Postavljam li si pitanje: "Ima li moj sin dovoljno vjere u mene uzdajući se da ću doći i izbaviti ga?"

Ne! Tisuću puta ne! Ja trčim k svome sine – bez ijednog pitanja i bez razmišljanja o njegovoj vjeri – jer sam motiviran očinskom ljubavlju za moje povrijeđeno dijete. Ne motivira me njegova vjera. To nema nikakve veze ni s čim što on čini; to je jednostavno moja ljubav za njega.

Kakav bi to zemaljski otac ostavio svoje dijete da krvari i trpi bolove u nekoj zapuštenoj šumi jer ono nije pokazalo nekakvu vrstu vjere u njega? Tako i Bog nikada neće ostaviti nijedno svoje dijete da sâmo trpi. On nikada neće začepiti uši na njegove vapaje jer mu je vjera u njega slaba.

"…ako smo nevjerni – on ostaje vjeran! Ne može se, naime, odreži sam sebe" (2 Tim 2,13).

Moja vjera, vaša vjera, sve vjere moraju ležati na dobroti i brizi našega nebeskog Oca. Zapovjeđeno nam je da se hvalimo ljubavlju i vječnom dobrotom našega Oca.

"A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo …" (Jer 9,23).

Bog toliko ljubi svoju djecu da ih čuje prije nego ga zovu, poput majke koja predosjeća djetetov plač. Zbog toga je David molio: "Po svojoj dobroti, Gospode, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me" (Ps 119,149).

On me ljubi i dolazi me izbaviti i kad je moja vjera slaba i kad ne zaslužujem nikakav odgovor od njega, sve zbog njegove nježnosti i dobrote.

"Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv" (Ps 103,8).

Otkad sam se uvjerio da me Bog ljubi, moj je život preplavio najveći mir. On će doći izbaviti me i učiniti što je ispravno u svakoj situaciji moga života. Slaba vjera ili ne, on me još uvijek ljubi i ništa ne može spriječiti tu ljubav.